Da bi zelene površine bile korisne za zdravlje, moraju biti prohodne

Da bi zelene površine bile korisne za zdravlje, moraju biti prohodne

Prema novom istraživanju, pozitivan uticaj zelenih površina na zdravlje nije samo u tome gde živite, već i o tome koliko lako možete pristupiti prirodi.

Prethodne studije su sugerisale da samo život u četvrtima punim drveća, trave i biljaka može smanjiti rizik od srčanih oboljenja. Za novu studiju, istraživači su istraživali odnos između zelenih površina i kardiovaskularnih faktora rizika i bolesti koristeći dve metrike: NatureScore, kompozitnu meru količine i kvaliteta prirode, i rezultat hodanja, koji meri koliko je lako ili teško hodati. oko komšiluka.

Istraživači su pogledali medicinsku bazu podataka o više od milion odraslih ljudi u oblasti metroa Hjustona koji su u proseku imali 52 godine. Na osnovu toga gde je živela, svaka osoba je bila kategorisana prema NatureScore-u kao što je nedostatak prirode, adekvatna priroda, priroda bogata ili priroda-utopija, kao i ocena zavisne od automobila za sve poslove, zavisno od automobila za većinu zadataka , donekle prohodan ili veoma prohodan/šetački raj.

Kada su istraživači jednostavno pogledali zelene površine, otkrili su da su kardiovaskularne bolesti i faktori rizika zapravo češći kod ljudi koji žive u naseljima sa visokim NatureScore-om, u poređenju sa onima koji žive u manje zelenim naseljima – iznenađujući nalaz, rekao je glavni istraživač dr Omar Mohamed Makram. , specijalizant interne medicine na Medicinskom koledžu Džordžije na Univerzitetu Augusta i bivši postdoktorant u Centru za zdravlje i prirodu u metodističkoj bolnici u Hjustonu.

Ali kada se uračunaju rezultati prohodnosti, ljudi koji žive u oblastima sa najvišim NatureScore-om imali su 9% manje šanse za faktore rizika od kardiovaskularnih bolesti kao što su visok krvni pritisak, visok holesterol, gojaznost i dijabetes od onih koji žive u oblastima sa najnižim NatureScore-om. Takođe su imali 4% manje šanse za kardiovaskularne bolesti, uključujući koronarnu bolest srca, bolest perifernih arterija i moždani udar.

Istraživači su se zatim usredsredili na rezultate šetnje i otkrili da oni koji žive i u visokoj prirodi i u oblastima sa visokim stepenom hodanja imaju niže šanse za faktore rizika od onih koji žive u visokim prirodnim, ali manje hodnim područjima.

„Rezultati ističu važnost i izloženosti i pristupa prirodi: da bi se maksimizirale prednosti zelenih površina, ljudi moraju da komuniciraju sa prirodom“, rekao je Makram.

Nalazi, predstavljeni ovog meseca na naučnoj konferenciji Američkog udruženja za srce u Filadelfiji, smatraju se preliminarnim dok se puni rezultati ne objave u časopisu sa recenzijom.

„Naši nalazi sugerišu da bi kreatori politike trebalo da podrže inicijative koje donose pristupačnije zelene površine u oblastima u kojima nedostaju, posebno u zajednicama sa nedostatkom usluga“, rekao je Makram, koji je dodao da bi stvaranje više zelenih površina u blizini objekata mešovite namene i tranzitnih čvorišta moglo poboljšati prohodnost susedstva. kao i njen pristup prirodi.

„Rezultati pokazuju da je važno da lekari budu svesni društvenih determinanti zdravlja, uključujući i mesto gde pacijenti žive, kako bi dali personalizovane savete o hodanju ili drugim fizičkim aktivnostima“, rekao je on.

Istraživanje je bilo ograničeno jer nije dokazalo uzrok i posledicu niti udubilo u to koje aktivnosti u prirodi su najkorisnije, rekao je Makram. Pozvao je na buduća istraživanja kako bi se odredila najbolja moguća dužina za boravak u prirodi za maksimalne zdravstvene koristi. „Da li je to pet minuta hoda? 15 minuta hoda? Ili ceo dan ili nedelju uronjeni u prirodu?“ upitao.

Dr Rej Jeger, docent medicine na Univerzitetu Luisvil u Kentakiju, rekao je da studija dodaje važne informacije temi kojoj je preko potrebno više podataka.

„Postoji opšta ideja da je zelena površina dobra za zdravlje, ali zaista nema mnogo dokaza da se razumeju mnoge složenosti koje su uključene između veoma različitih oblika zelenih površina, zajednica i izgrađenih okruženja“, rekao je on.

Ieager, koji je proučavao ovu temu, ali nije bio uključen u novo istraživanje, rekao je da bi urbani zeleni prostori mogli cvetati u budućnosti dok kreatori politike pokušavaju da se bore protiv klimatskih promena. Napomenuo je da je u septembru šumarska služba američkog Ministarstva poljoprivrede dodelila više od milijardu dolara grantova za sadnju i održavanje drveća u gradovima i predgrađima u svih 50 država. „Za pogođene zajednice to bi zaista moglo biti veliki napredak za kardiovaskularno zdravlje i javno zdravlje uopšte“, rekao je on.

Ali, dodao je Ieager, ostaju mnoga pitanja o odnosu između zelenih površina i zdravlja.

„Korisni efekti prirode nisu homogeni u svim zajednicama“, rekao je on. „Još uvek postoji potreba za više istraživanja kako bi se otkrilo kako određene zajednice i koje socioekonomske grupe mogu imati najviše koristi.“