Bolje transplantacije sa ‘srcem u kutiji’: Studija otkriva da metoda smanjuje rani rizik od srčane insuficijencije

Bolje transplantacije sa ‘srcem u kutiji’: Studija otkriva da metoda smanjuje rani rizik od srčane insuficijencije

Rizik od rane srčane insuficijencije nakon transplantacije srca je manji ako se srce donora čuva u takozvanom srcu u kutiji umesto u uobičajenom hladnjaku sa ledom. Ovo je prema studiji istraživača sa Univerziteta u Geteborgu.

Uspostavljen način čuvanja doniranih srca pre transplantacije je da se čuvaju na 4° u rastvoru kalijuma u ​​hladnjaku sa ledom. Rukovanje je trka sa vremenom, gde se usklađivanje, transport i operacija moraju desiti u roku od četiri sata kako bi se izbeglo povećanje rizika od komplikacija za primaoca.

Istraživanja su pokazala da vreme transporta do devet sati više nije prepreka ako se koristi hipotermična oksigenovana mašinska perfuzija (HOPE) ili „srce u kutiji“ umesto statičkog hladnog skladištenja. U kutiji, srce se drži na 8° i oksigenira pomoću pumpe, seta epruveta, rezervoara i tečnosti koja cirkuliše kroz srce u mirovanju dok se čeka transplantacija.

Cilj sadašnje studije, objavljene u The Lancet-u, bio je da se uporede metode, „srce u kutiji“ i hladnjak, u smislu bezbednosti i zdravlja pacijenata koji primaju srce u prvih 30 dana nakon transplantacije. Studija je prva takozvana randomizovana kontrolisana studija te vrste.

Studija je obuhvatila 204 odrasla pacijenta registrovana za transplantaciju srca u 15 različitih klinika u osam evropskih zemalja. Polovina učesnika je nasumično raspoređena da primaju srca koja se rukuju u „srce u kutiji“, dok je polovina dobila srca iz hladnog statičkog skladišta prema standardnim procedurama. Sva srca su došla od moždanih mrtvih donora.

Rezultati pokazuju da je kod onih koji primaju srce značajno manja verovatnoća da dožive srčanu insuficijenciju u svom novom srcu ako se njime rukuje u „srcu u kutiji“ pre transplantacije, u poređenju sa standardnim hladnim statičkim skladištenjem. Rizik od teške insuficijencije organa, primarne disfunkcije grafta (PGD), bio je 11% u grupi sa srcem u kutiji i 28% kod onih čija su srca uskladištena u skladu sa standardnom praksom.

Inače, nije bilo razlika u kliničkim događajima između grupa tokom perioda praćenja. Istraživači će kasnije predstaviti analize zdravstvenih ishoda učesnika tokom prve godine nakon transplantacije srca.

Jedna od pokretačkih snaga studije je autor Andreas Vallinder, MD, Ph.D. kardiotorakalni hirurg i sada medicinski direktor švedske kompanije KSVIVO AB, koji je zajedno sa Stigom Stinom, višim profesorom na Univerzitetu Lund, razvio korišćeni koncept „srce u kutiji“.

„Oksigenacija srca koja se odvija u kutiji je ključna. Tokom normalnog skladištenja i transporta u hladnom stanju, nemamo oksigenaciju ili cirkulaciju u ćelijama, ali kada koristimo kutiju, tečnost bogata kiseonikom i hranljivim materijama se neprekidno pumpa kroz srce, što omogućava srcu da bolje funkcioniše i rezultira manjim brojem komplikacija kod primaoca nakon transplantacije“, kaže on.

Goran Delgren je profesor transplantacione hirurgije na Akademiji Sahlgrenska na Univerzitetu u Geteborgu, i kardiotorakalni hirurg u Univerzitetskoj bolnici Sahlgrenska i glavni švedski istraživač studije, odgovoran za oko 20 učesnika. „Rezultati predstavljaju iskorak u transplantaciji, koji bi mogao da proširi polje.

„Korišćeno pravilno, srce u kutiji može da smanji brojne komplikacije koje inače često rezultiraju patnjom, lošim ishodima, u najgorim slučajevima, preranom smrću, ali i visokim troškovima. Vremenski, organi takođe mogu biti otpremao na veće udaljenosti, čime je više organa dostupno za transplantaciju.

„Takođe je verovatno da možemo da počnemo da koristimo manje idealne organe starijih donora, što bi moglo da poveća broj transplantacija srca“, kaže on.