Bavljenje sportom u mladosti povezano sa boljim mentalnim zdravljem kod odraslih

Bavljenje sportom u mladosti povezano sa boljim mentalnim zdravljem kod odraslih

Odrasli koji su se tokom mladosti kontinuirano bavili organizovanim sportom imaju manje simptoma anksioznosti i depresije od onih koji nikada nisu igrali ili onih koji su odustali, otkriva nova studija.

Oni koji su napustili sport imali su lošije mentalno zdravlje od onih koji se nikada nisu bavili sportom.

Ali mnogo više ljudi odustaje od omladinskog sporta nego što se stalno bavi do 18. godine, rekao je Kris Knoester, viši autor studije i profesor sociologije na Državnom univerzitetu u Ohaju.

„Ako igrate i držite se sporta, to je pozitivno za vaše mentalno zdravlje, ali ako igrate i odustanete, čini se da je to negativno – a većina dece odustaje“, rekao je Knoester.

Studija, objavljena u časopisu Sociologija sporta, pokazala je da je većina ljudi napustila sport jer se nisu zabavljali ili su smatrali da nisu dovoljno dobri. To sugeriše načine na koje se omladinski sport može poboljšati kako bi se pomogao deci, rekla je glavni autor studije Laura Upenieks, docent sociologije na Univerzitetu Bejlor.

„Naši nalazi o tome zašto deca napuštaju organizovani sport sugerišu da je trenutno okruženje manje nego idealno za sve i da barijerama za učešće treba posvetiti veću pažnju“, rekao je Upenieks.

Studija je koristila podatke iz Nacionalne ankete o sportu i društvu, koju je 2018. i 2019. sprovela država Ohajo. Uključio je uzorak od 3.931 odrasle osobe iz cele zemlje koji su odgovarali na pitanja o svom sportskom učešću kao deca i njihovim trenutnim simptomima anksioznosti i depresije.

Rezultati su pokazali da se 35% učesnika uopšte nije bavilo organizovanim sportom, 41% je učestvovalo i odustalo, a 24% se bavilo kontinuirano do 18. godine.

Oni koji su se tokom odrastanja kontinuirano bavili organizovanim sportom prijavili su niže simptome depresije i simptome anksioznosti od ostalih.

Oni koji su ispali imali su najgori profil mentalnog zdravlja, a oni koji nikada nisu igrali u sredini.

Knoester je naglasio da većina učesnika nije imala kliničke nivoe depresije ili anksioznosti, a razlike između tri grupe su bile relativno skromne. Ali razlike su i dalje bile važne.

Daleko najčešći razlog za odustajanje je bio „nezabavljanje“, što je skoro polovina ispitanika (45%) identifikovala. Sledeći najčešći razlog je osećaj da nisu dobar igrač (31%). Drugi razlozi za odustajanje su bili želja da se fokusiraju na ocene (16%), zdravstveni problem ili povredu (16%), nemogućnost da priušti sport (16%), problem sa članovima tima (15%) i interesovanje za druge klubove i aktivnosti (14%).

Naročito, 8% je reklo da su odustali jer ih je trener zlostavljao.

Dok je napuštanje sporta bilo povezano sa lošijim mentalnim zdravljem, „nisu svi razlozi za napuštanje imali iste efekte“, rekao je Upenieks.

Interpersonalni razlozi za odustajanje – uključujući ne zabavljanje, neslaganje sa članovima tima i zlostavljanje od strane trenera – bili su povezani sa simptomima depresije i anksioznosti kod odraslih.

Slabije mentalno zdravlje pokazali su i oni koji nisu mogli da priušte sport i sportsku opremu. Ali oni koji su odustali da bi se fokusirali na ocene zapravo su pokazali niže simptome depresije, pokazalo je istraživanje.

„Davanje prioriteta obrazovanju predviđa bolje mentalno zdravlje kao odrasla osoba“, rekao je Knoester.

Mnoge prethodne studije su se fokusirale na uticaj bavljenja sportom – ili nebavljenja – na ishode odraslih. Ali ova studija je jedna od prvih koja razmatra šta se dešava kada mladi napuste sport, rekao je Knoester, i pokazuje da je upornost u igranju važno pitanje.

„Nažalost, nije jednostavna priča da je bavljenje sportom dobro za decu“, rekao je on. „Komplikuje se time da li se deca drže bavljenja sportom i razlozima zašto se drže toga ili odustaju.

Lako je shvatiti zašto sport može biti dobar za one koji mogu da nastave sa njim do odrasle dobi, rekao je Upenieks.

„Što su mladi duže izloženi pozitivnom i ohrabrujućem sportskom okruženju, veća je verovatnoća da će razviti navike koje doprinose dugoročnom mentalnom blagostanju, kao što je posvećenost redovnom vežbanju i saradnja sa drugima kao deo tim“, rekla je ona.

Činjenica da toliko dece odustaje pokazuje da organizovani sport često ne pruža pozitivno okruženje. Ali postoje koraci koje odrasli mogu preduzeti da poboljšaju to okruženje.

Kao prvo, sport bi trebalo da bude bezbedan za decu. Činjenica da je 8% izjavilo da su ih treneri zlostavljali posebno je alarmantna, kažu istraživači.

I otkriće da je skoro polovina dece dala otkaz zato što se nisu zabavljala, a oko trećina je odustala jer su smatrali da nisu dovoljno dobri takođe bi trebalo da bude poziv za buđenje, rekao je Knoester.

„Moramo da unapredimo omladinski sport tako da podržava pozitivna iskustva za sve i čini ga prijatnijim“, rekao je on.

Iako je pobeda deo sporta, može se desiti da odrasli prenaglase taj aspekt i pokvare iskustvo mnogim mladim ljudima.

„Većina dece želi da se zabavlja sa svojim prijateljima i podržava i ohrabruje jedni druge“, rekao je Upenieks. „Ne mora sve biti ozbiljno.“

Knoester je dodao: „Naši rezultati sugerišu da oduzimanjem zabave i navođenjem dece da osećaju da nisu dovoljno dobri, može doći do kaskadnih efekata u smislu narušavanja samopoštovanja i samopouzdanja koji bi mogli da odjekuju do odrasle dobi.“