Kada se pripremaju za maraton, trkači obično ne razmišljaju mnogo o kvalitetu vazduha. Ali možda bi trebalo, prema nalazima nove studije istraživača sa Škole javnog zdravlja Univerziteta Braun.
Kada je istraživački tim procenio povezanost između finih čestica u vazduhu i vremena završetka maratona, otkrili su da je veće zagađenje tokom dana trke povezano sa sporijim prosečnim vremenom završetka maratona. Njihovi nalazi su objavljeni u časopisu Sportska medicina.
Razlika se čini malom, rekla je autorka studije Elvira Fleuri, koja je vodila istraživanje dok je bila upisana kao postdiplomski student na Braunu, ali za maratonce koji pokušavaju da postignu lični rekord, svaka sekunda je bitna.
„Pomislite na sav trud, vreme i novac koji je profesionalni trkač poput Eliuda Kipčogea uložio da pokuša da obori svetski rekord i istrči maraton za manje od dva sata“, rekao je Fleuri, koji je stekao diplomu magistra javnog zdravlja u Braunu u 2024. i sada je doktorant na Univerzitetu Harvard.
„Trkači na tom nivou razmišljaju o svojoj opremi, svojoj ishrani, treningu, stazi, čak i vremenskim prilikama. Naši rezultati pokazuju da oni koji su zainteresovani za optimizaciju atletskih performansi treba da uzmu u obzir i efekat zagađenja vazduha.“
Studija je uključivala 1.506.137 muškaraca koji su završili maraton i 1.058.674 žene, a merili su rezultate na devet velikih maratona širom Sjedinjenih Država, uključujući trke u Bostonu, Hjustonu i Los Anđelesu, od 2003. do 2019. Istraživači su dobili vremena završetka za sve učesnike ovih trka. iz javnih podataka o maratonu.
Oni su kombinovali te informacije sa podacima iz statističkog modela koji je kreirao Allan Just, vanredni profesor epidemiologije i životne sredine i društva u Braunu, koji je pokazao količinu finih čestica u vazduhu na različitim tačkama duž maratonskih ruta.
„Ovaj zaista sofisticirani prostorno-vremenski model čestica omogućio nam je da nacrtamo zagađenje na svakoj milji svakog kursa“, rekao je Fleuri. „Bez ovakvog modela, ne bi bilo moguće gledati toliko različitih maratona u različitim državama tokom različitih godina.
Koncentracija zagađivača vazduha se meri u mikrogramima po kubnom metru vazduha, odnosno µg/m 3 . Analizirajući sva vremena završetka, istraživači su otkrili da je svaka 1 µg/m 3 veća čestica na dan trke povezana sa 32 sekunde sporijim prosečnim vremenom završetka među muškarcima i 25 sekundi sporijim prosečnim vremenom završetka među ženama. Efekti su bili izraženiji kod trkača bržih od srednjeg.
Fine čestice se odnose na čestice zagađenja u vazduhu manjeg od 2,5 mikrona u prečniku, koje nastaju iz izvora kao što su šumski požari, sagorevanje poljoprivrednog otpada i neefikasno sagorevanje goriva, kao i emisije vozila, proizvodnja energije, industrijske aktivnosti i primena đubriva.
Prethodne studije su pokazale da su dnevne fluktuacije u zagađenju vazduha povezane sa mortalitetom, srčanim oboljenjima i plućnim bolestima, a hronična izloženost zagađenju vazduha povezana je sa rakom pluća, kao i sa srčanim oboljenjima i preranom smrtnošću. Istraživači su u studiji naveli da se uticaj zagađenja na performanse maratona može pripisati povećanom krvnom pritisku, suženim krvnim sudovima, smanjenoj funkciji pluća, respiratornoj nelagodnosti ili možda čak i kratkoročnim kognitivnim problemima.
Nalazi se ne odnose samo na maratonce, već i na sve koji žive sa zagađenim vazduhom, rekao je autor studije Džozef Braun, profesor epidemiologije na Braunovoj školi javnog zdravlja.
„Ljudi koji mogu da završe maraton su generalno prilično zdravi i možemo pretpostaviti da su poboljšali svoju kardiorespiratornu kondiciju“, rekao je Braun. „Ova studija je otkrila negativan uticaj zagađenja vazduha, čak i na nivoima ispod trenutnih zdravstvenih standarda, na ove veoma zdrave ljude. To znači da zagađenje vazduha može biti zdravstveni rizik ne samo za one koji su stariji ili podložni – može negativno utiču čak i na najzdravije i najbolje obučene među nama.“
Na osnovu svojih nalaza, istraživači su zaključili da treba nastaviti sa naporima da se smanje emisije zagađenja regulisanjem proizvodnje električne energije, industrije i transporta, jer oni imaju koristi za opšte zdravlje i mogu imati koristi za sportske performanse.
