Alarmantna studija otkriva kako se zauvek hemikalije prenose sa majki na novorođenčad

Alarmantna studija otkriva kako se zauvek hemikalije prenose sa majki na novorođenčad

Polifluoroalkilne supstance (PFAS) su klasa hemikalija koje se intenzivno koriste u proizvodnji robe široke potrošnje zbog svojih hidrofobnih i oleofobnih svojstava i stabilnosti. Međutim, njihova postojanost u životnoj sredini i bioakumulacija u živim organizmima izazvali su zabrinutost o potencijalnim zdravstvenim efektima. Prethodne studije su povezivale izloženost PFAS-u sa različitim štetnim ishodima, uključujući razvojne probleme kod dece.

Nedavna studija objavljena u časopisu Eko-životna sredina i zdravlje 8. maja 2024. godine, istakla je nivoe, zdravstvene rizike i sposobnosti vezivanja za transportne proteine per- i polifluoroalkil supstanci (PFAS) u ranom životu na osnovu šangajske kohorte parova majka-dete.

Pronađene u majčinom serumu, serumu pupčane vrpce i majčinom mleku, ove sintetičke hemikalije predstavljaju potencijalne zdravstvene rizike za odojčad. Predvođeni timom sa Škole za javno zdravlje na Univerzitetu Fudan, istraživači su pažljivo analizirali mehanizme prenosa i uticaje ovih upornih hemikalija, pružajući ključni uvid u njihovo sveprisutno prisustvo od trudnoće do laktacije.

Koristeći tečnu hromatografiju visokih performansi-tandem masenu spektrometriju, studija je analizirala 16 tipova PFAS u 1.076 parova majka-dete. Otkrio je stope detekcije i srednje koncentracije perfluorooktan sulfonata (PFOS), perfluorooktanske kiseline (PFOA) i 6:2 Cl-PFESA, pri čemu je PFOS najzastupljeniji u serumu majke.

Primetno je da je efikasnost PFAS transfera kroz placentu bila veća od transfera tokom dojenja, što sugeriše da je veća verovatnoća da će ove hemikalije proći kroz placentu i akumulirati se u fetusu. Pored toga, istraživanje je koristilo molekularno spajanje da simulira vezivanje PFAS-a za transportne proteine, potencijalno utičući na njihovu distribuciju i transport unutar tela.

Ovi nalazi naglašavaju potrebu za strožim PFAS propisima i daljim istraživanjem njihovih uticaja na životnu sredinu i zdravlje.

Gospođa Iaki Ksu, vodeći autor studije, kaže: „Naši nalazi su ključni za razvoj strategija za zaštitu odojčadi od potencijalno štetnih efekata izloženosti PFAS-u. Razumevanje puteva i rizika povezanih sa ovim hemikalijama može dovesti do boljih regulatornih politika i zaštitnih mere za najpodložnije među nama“.

Implikacije ovog istraživanja su duboke, posebno za politiku javnog zdravlja i bezbednost beba. Identifikovanjem specifičnih jedinjenja PFAS-a koja će se verovatnije preneti kroz placentu u majčino mleko, preventivne mere mogu biti efikasnije ciljane. Štaviše, nalazi studije bi mogli uticati na buduće smernice o upotrebi proizvoda koji sadrže PFAS od strane trudnica i dojilja.