1 od 4 odrasle osobe sumnja na nedijagnostikovani ADHD, otkriva istraživanje

1 od 4 odrasle osobe sumnja na nedijagnostikovani ADHD, otkriva istraživanje

Poremećaj deficita pažnje/hiperaktivnosti, poznat kao ADHD, često se povezuje s detinjstvom. Međutim, sve veći broj odraslih shvata da njihovi problemi s pažnjom, fokusom i nemirom mogu zapravo biti nedijagnostikovani ADHD. Ovaj trend se delimično pripisuje popularnim video snimcima na društvenim mrežama koji privlače milione pregleda.

Nacionalno istraživanje sprovedeno na uzorku od 1.000 odraslih Amerikanaca, koje su naručili Medicinski centar Veksner i Medicinski fakultet Univerziteta Ohajo, otkriva da čak 25% odraslih sada sumnja da mogu imati nedijagnostikovani ADHD. Međutim, samo 13% ispitanika je podelilo svoje sumnje sa svojim lekarom, što zabrinjava stručnjake za mentalno zdravlje zbog mogućih posledica samodijagnoze i pogrešnog tretmana.

Psiholog Džastin Barterijan, klinički docent u Odeljenju za psihijatriju i zdravlje ponašanja u državi Ohajo, ističe da anksioznost, depresija i ADHD mogu imati slične simptome, ali da pogrešan tretman može biti štetan umesto koristan za osobu koja se bori s ovim problemima.

Procenjuje se da 4,4% odraslih u dobi od 18 do 44 godine pati od ADHD-a, pri čemu nekima ova dijagnoza nije postavljena sve do kasnijih godina. Barterijan naglašava da je svest o uticaju ADHD-a na odrasle sve veća, a mnogi ljudi koji su bili svesni ovog poremećaja kod svoje dece, primećuju da i sami ispoljavaju slične simptome, imajući u vidu genetsku predispoziciju.

Rezultati istraživanja pokazuju da mlađa populacija odraslih češće sumnja da imaju nedijagnostikovani ADHD u poređenju sa starijim generacijama, te su skloniji potrazi za rešenjem. Barterijan preporučuje da se ovo uključuje posetom medicinskom profesionalcu, obično lekaru primarne zdravstvene zaštite, kako bi se dobio pravilan uput za dalju procenu od stručnjaka za mentalno zdravlje, precizna dijagnoza i odgovarajući tretman.

Dodatno, ističe se važnost traženja procene od psihologa, psihijatra ili lekara ukoliko se sumnja da se ispunjavaju kriterijumi za ADHD, a ne samo oslanjanje na informacije s društvenih mreža. Simptomi ADHD-a, koji uključuju probleme s pažnjom, hiperaktivnošću i impulsivnošću, mogu ozbiljno ometati svakodnevni život odraslih, kako na poslu, tako i kod kuće.

Hiperaktivnost je manje prisutna kod odraslih s ADHD-om u poređenju s decom, dok mnogi odrasli imaju izazove s pamćenjem i koncentracijom. Simptomi ADHD-a obično se pogoršavaju pod stresom, u konfliktnim situacijama ili kada su zahtevi u životu povećani.

Postoje tri tipa ADHD-a, a dijagnoza kod odraslih može biti složena zbog sličnosti simptoma s drugim mentalnim poremećajima poput depresije ili anksioznosti.