Odušak ne smanjuje ljutnju, ali nešto drugo čini,

Odušak ne smanjuje ljutnju, ali nešto drugo čini,

Ispuštanje vazduha kada ste ljuti izgleda razumno. Uobičajena mudrost sugeriše da nam izražavanje besa može pomoći da ga ugušimo, kao što je ispuštanje pare iz ekspres lonca.

Ali ova uobičajena metafora je obmanjujuća, prema novom metaanalitičkom pregledu. Istraživači sa Državnog univerziteta u Ohaju analizirali su 154 studije o besu, pronašavši malo dokaza da ispuštanje vazduha pomaže. U nekim slučajevima to može povećati bes.

„Mislim da je zaista važno razbiti mit da ako ste ljuti treba da ispušite paru – skinite to sa svojih grudi“, kaže stariji autor Bred Bušman, naučnik za komunikacije. „Izbacivanje besa možda zvuči kao dobra ideja, ali ne postoji ni trunke naučnih dokaza koji bi podržali teoriju katarze.

To ne znači da ljutnju treba zanemariti. Refleksija nam može pomoći da razumemo zašto se ljutimo i da se pozabavimo osnovnim problemima. Takođe može pomoći emocionalnoj validaciji, važnom prvom koraku ka zdravoj obradi emocija.

Oduška, međutim, često ide dalje od refleksije u razmišljanje. Studija sugeriše da mnogi ljudi takođe pokušavaju da isteraju bes fizičkim naporom, što može da pruži zdravstvene koristi, ali ne može da poboljša raspoloženje u ovom trenutku.

Pregledane studije uključivale su ukupno 10.189 učesnika, koji predstavljaju različite uzraste, pol, kulture i etničke pripadnosti. Nalazi pokazuju da je ključ za obuzdavanje besa smanjenje fiziološkog uzbuđenja, kažu autori, od samog besa ili od inače korisne fizičke aktivnosti koju bi ona mogla da inspiriše.

„Da biste smanjili bes, bolje je da se bavite aktivnostima koje smanjuju nivo uzbuđenja“, kaže Bušman. „Uprkos onome što popularna mudrost može sugerisati, čak ni trčanje nije efikasna strategija jer povećava nivo uzbuđenja i na kraju je kontraproduktivno.“

Istraživanje je delimično inspirisano popularnošću „soba besa“, gde ljudi plaćaju da razbijaju predmete u nadi da će osloboditi bes, kaže prva autorka Sophie Kjӕrvik, sada naučnica za komunikacije na Univerzitetu Virginia Commonvealth.

„Želeo sam da razotkrijem celu teoriju izražavanja besa kao načina da se nosim sa njom“, kaže Kjervik. „Želeli smo da pokažemo da je smanjenje uzbuđenja, a zapravo i njegov fiziološki aspekt, zaista važno.“

Tim je osmislio recenziju zasnovanu na teoriji dva faktora Šahter-Singer, koja opisuje bes (i sve druge emocije) kao dvodelni fenomen, od kojih svaki sadrži fiziološku i kognitivnu komponentu.

Prethodna istraživanja su se često fokusirala na kognitivni ugao, prema Kjerviku i Bušmanu, kao što je ispitivanje kako kognitivna bihejvioralna terapija može pomoći ljudima da prilagode mentalna značenja koja podržavaju njihov bes.

Istraživanja pokazuju da to može da funkcioniše, kažu, ali pregled takođe baca važno svetlo na alternativni put za smirivanje besa. Štaviše, standardne kognitivne bihejvioralne terapije nisu efikasne za sve tipove mozga.

Njihova studija je ispitivala aktivnosti koje povećavaju i smanjuju uzbuđenje, od boksa, vožnje bicikla i džogiranja do dubokog disanja, meditacije i joge.

Smirujuće aktivnosti su smanjile bes u laboratoriji i na terenu, otkrili su, kao i u drugim varijablama kao što su metode podučavanja ili demografija učesnika. Efikasne aktivnosti za smanjenje uzbuđenja uključivale su jogu sporog protoka, pažljivost, progresivno opuštanje mišića, dijafragmalno disanje i oduzimanje vremena.

„Bilo je zaista zanimljivo videti da progresivna relaksacija mišića i samo opuštanje uopšte mogu biti podjednako efikasni kao i pristupi kao što su svesnost i meditacija“, kaže Kjervik. „A joga, koja može biti uzbudljivija od meditacije i svesnosti, i dalje je način smirivanja i fokusiranja na dah koji ima sličan efekat u smanjenju besa.

Umesto da pokušavaju da istresu bes, istraživači preporučuju da ga potkopaju smanjivanjem toplote. Taktike smirenja za koje je već dokazano da ublažavaju stres mogu takođe da liše fiziološkog goriva besa.

„Očigledno je da se u današnjem društvu svi suočavamo sa mnogo stresa i potrebni su nam načini da se nosimo sa tim“, kaže Kjervik. „Pokazivanje da iste strategije koje deluju na stres zapravo deluju i na ljutnju je korisno.“

Pregled je otkrio da većina aktivnosti za povećanje uzbuđenja nije smanjila bes, a neke su ga povećale, a džogiranje će to najverovatnije učiniti.

Činilo se da sportovi sa loptom i druge fizičke aktivnosti koje uključuju igru smanjuju fiziološko uzbuđenje, što sugeriše da bi napor mogao biti korisniji za smanjenje besa ako je zabavan.

„Određene fizičke aktivnosti koje povećavaju uzbuđenje mogu biti dobre za vaše srce, ali definitivno nisu najbolji način za smanjenje besa“, kaže Bušman. „To je zaista bitka jer ljuti ljudi žele da daju oduška, ali naše istraživanje pokazuje da svaki dobar osećaj koji dobijemo od ispuštanja vazduha zapravo pojačava agresiju.

Potrebno je više istraživanja da bi se razjasnili ovi nalazi, ali za sada, istraživači kažu da tehnike smirivanja – čak i samo oduzimanje vremena ili brojanje do 10 – nude najbolje opcije za ukroćenje temperamenta.

„Ne morate obavezno da zakažete termin kod kognitivno-bihejvioralnog terapeuta da biste se izborili sa besom. Možete besplatno da preuzmete aplikaciju na svoj telefon ili možete pronaći IouTube video ako su vam potrebne smernice“, kaže Kjervik.