Najbogatiji na svetu mogu zapravo biti manje inteligentni od onih koji ne zarađuju toliko

Najbogatiji na svetu mogu zapravo biti manje inteligentni od onih koji ne zarađuju toliko

To što ste na vrhu skale prihoda ne znači nužno da ste toliko pametniji od prosečne osobe, prema novoj studiji – a oni koji su u prvih 1 odsto na skali zarade imaju niže rezultate u testovima kognitivnih sposobnosti od onih koji zarađuju nešto manje od njih.

Istraživači studije tvrde da ovo „platoiranje kognitivnih sposobnosti“ među najvećim zarađivačima pokazuje da na samom vrhu platnih skala, resursi dostupni zbog nečijeg porodičnog porekla i srećnih pauza u karijeri imaju veću težinu od ukupne inteligencije.

Tim istraživača sa Univerziteta Linkoping u Švedskoj, Evropskog univerzitetskog instituta u Italiji i Univerziteta u Amsterdamu u Holandiji kaže da bolje kognitivne sposobnosti igraju značajniju ulogu niže na platnoj skali.

„Utvrdili smo da je odnos između sposobnosti i plate generalno jak, ali ipak iznad 60.000 evra (64.407 američkih dolara) godišnje plato sposobnosti na skromnom nivou od +1 standardne devijacije“, pišu istraživači u svom objavljenom radu.

„Najboljih 1 procenat čak ima nešto lošije rezultate na kognitivnim sposobnostima od onih u slojevima prihoda odmah ispod njih.“

Ovo je zasnovano na podacima od 59.387 švedskih muškaraca koji su završili vojni test u dobi od 18 ili 19 godina. Iako ovo ograničava nalaze u pogledu nacionalnosti i pola, i dalje pruža relativno veliki uzorak za različite nivoe plata i zanimanja.

Nalazi osporavaju standardni narativ da mnogi žive u meritokratiji u kojoj se uspeh i viši nivo prihoda zarađuju superiornim intelektom i talentom. Kod najuspešnijih, ovdašnji podaci pokazuju da se inteligencija ne povećava toliko koliko uspeh kada se ide dalje i više u zaradi.

To ne znači da biti pametan ili marljivo učiti uopšte nije važno u smislu koliko zarađujete – to igra ulogu – ali da na najvišim nivoima plata drugi faktori dolaze u igru, a ti faktori preuzimaju više značaj tokom vremena.

To može uključivati stvari kao što su socioekonomska pozadina, kultura, osobine ličnosti i sreća.

„Male početne razlike u uspehu između pojedinaca se ne poništavaju tokom vremena, već prerastu u distribuciju pobednik uzima sve koju karakterišu ekstremne nejednakosti“, pišu istraživači.

Studija je takođe otkrila da sa višim platnim skalama, prestiž posla ne raste sa kognitivnim sposobnostima: U profesijama kao što su lekari, advokati i profesori, više prestiža ne izgleda direktno povezano sa većim prihodom.

Sve ovo je važno u svetu gde ultrabogati nastavljaju da se bogate i imaju veći uticaj na globalne političke, društvene i ekonomske pejzaže. Ovi ljudi koji najviše zarađuju neće uvek biti najpametniji ljudi u prostoriji.

Sa povećanim fokusom na nejednakost širom sveta, argument da oni koji kući nose najveću platu to najviše zaslužuju je onaj koji treba da se ospori, ističu istraživači – posebno na najvišem kraju skale.

„Poslednjih godina bilo je mnogo akademskih i javnih rasprava o rastućoj nejednakosti“, pišu istraživači. „Uz važnu dimenziju zasluga – kognitivne sposobnosti – ne nalazimo dokaz da su oni sa vrhunskim poslovima koji plaćaju vanredne plate zaslužniji od onih koji zarađuju samo polovinu tih plata.