Istraživači pronašli prvi primer drugog sisara koji ‘uzgaja’ svoju hranu

Istraživači pronašli prvi primer drugog sisara koji ‘uzgaja’ svoju hranu

Smatralo se da su ljudi jedinstveni među sisarima kada je u pitanju poljoprivreda – ali u zavisnosti od toga koliko smo strogi prema definicijama, ispostavilo se da možda nismo sami kada je u pitanju njegovanje zemlje za uzgoj hrane.

Naučnici su otkrili da džepni gofovi (Geomis pinetis) takođe praktikuju jedan oblik poljoprivrede.

Merenja na polju u kome se nalaze jazbine koje su napravila mala stvorenja sugerišu da ne beru samo korenje dugolisnog bora koje raste u njihovim domovima – već ih kultivišu.

Dugi stotinama metara, ti vijugavi tuneli se neprekidno modifikuju i prerađuju. Da ne govorimo o oplođenim.

Iako postoji određena naučna debata o tome šta predstavlja poljoprivredu, a šta ne, istraživači koji stoje iza nove studije ističu nekoliko jasnih indicija da goferi znaju šta rade kada je u pitanju upravljanje korenima.

„Jugoistočni džepni gofovi su prvi farmeri sisara koji nisu ljudi“, kaže biolog Frensis Puc sa Univerziteta Florida. „Poljoprivreda je poznata među vrstama mrava, buba i termita, ali ne i drugih sisara.“

Istraživački projekat gophera inspirisan je kanalizacionim cevima, koje su često pod pritiskom rastom korena. Tim je želeo da vidi da li koreni takođe neprestano pokušavaju da napadnu tunele u kojima žive gofovi i kako bi glodari mogli da kultivišu izvor hrane u tunelima koji su već napravljeni, kao i u novim jazbinama.

Proučavajući rast korena u izolovanom delu tunela mreže gophera, istraživači su izračunali da koren koji raste u mrežu tunela može da obezbedi 20-60 procenata dnevnih kalorija potrebnih stvorenjima – i potrebno je mnogo energije da bi se ovo održavalo. podzemne mreže.

Kada korenje udari u jazbine, njihov rast se podstiče kroz izmet gofera i mokraću. Iako to možda nije najsofisticiraniji oblik poljoprivrede, istraživači sugerišu da se računa nešto slično onome što ljudska bića rade.

Takođe je jasno da životinje troše vreme i energiju da brane svoje useve. Drugim rečima, održavanje jazbina i upravljanje uslovima u kojima korenje može nastaviti da raste su ono što ovo čini oblikom poljoprivrede.

„Oni obezbeđuju savršeno okruženje za rast korena i đubre ih svojim otpadom“, kaže zoolog Veronika Selden sa Univerziteta Florida.

Korenje koje gura u tunele jedini je izvor hrane koji imaju gofovi i retko ometaju ljudske aktivnosti. Oni su takođe važni „inženjeri ekosistema“, kažu istraživači – prozračivanje tla dok se kopaju i vraćanje hranljivih materija na površinu.

Neki stručnjaci bi tvrdili da pravilna poljoprivreda zahteva čin stvarne sadnje useva, kao i da im se pomogne da rastu i beru – ali tim koji stoji iza istraživanja ističe da to nije uvek bio slučaj sa ljudskom poljoprivredom.

Šumske voćke su jedan primer poljoprivrede gde se usevima pažljivo upravlja, a ne sadi, a isto bi se moglo reći za bilo koju višegodišnju kulturu koja raste sama. Prema toj definiciji, gofovi se mogu pridružiti farmerskom klubu.

„Za neke ljude sadnja useva predstavlja poljoprivredu“, kaže Puc. „Mislim da je čitavo pitanje intelektualno uzbudljivo jer nije stvarno rešeno.

Istraživanje je objavljeno u Current Biology.