Biti ‘noćna sova’ povezano je sa mentalnom oštrinom, otkriva studija

Biti ‘noćna sova’ povezano je sa mentalnom oštrinom, otkriva studija

Studija koja je istraživala uticaj sna na performanse mozga pronašla je vezu između preferencije pojedinca za jutarnju ili večernju aktivnost i funkcije mozga, sugerišući da samoproglašene „noćne sove“ uglavnom imaju više kognitivne rezultate.

Istraživači sa Imperijal koledža u Londonu pogledali su podatke od više od 26.000 ljudi kako bi otkrili kako različiti aspekti sna – uključujući trajanje, obrasce i kvalitet – utiču na mentalnu oštrinu i ukupne kognitivne sposobnosti.

Koristeći podatke iz obimne baze podataka UK Biobank, analizirali su informacije o odraslim osobama u Ujedinjenom Kraljevstvu koje su završile brojne kognitivne testove — uključujući i da li su ljudi sebe opisali kao „jutarnju osobu“ ili „večernju osobu“, pozivajući se na to u koje doba dana su osećao se budnijim i produktivnijim.

Studija, objavljena u časopisu BMJ javno zdravlje, otkrila je da je spavanje između sedam do devet sati noću optimalno za funkciju mozga, podstičući kognitivne funkcije kao što su pamćenje, rasuđivanje i brzina obrade informacija. Nasuprot tome, spavanje manje od sedam sati ili više od devet sati imalo je jasan štetan uticaj na funkciju mozga.

Takođe je otkriveno da hronotip osobe – preferencija pojedinca prema večernjim ili jutarnjim aktivnostima, koje se obično nazivaju „noćne sove“ i „jutarnje ševe“ – takođe utiče na rezultate testa.

Sove – ili odrasle osobe koje su prirodno aktivnije uveče – imale su bolje rezultate u testovima u poređenju sa onima koji su bili orijentisani na jutro. Larks je dosledno pokazivao najniže kognitivne rezultate u obe analizirane grupe, pri čemu su se rezultati poboljšali za „srednje“ tipove – one koji su izrazili blagu preferenciju za dan ili noć – i dostigli više nivoe za večernje tipove.

Večernji tipovi, ili sove, postigli su oko 13,5% više od jutarnjih tipova u jednoj grupi i 7,5% više od jutarnjih tipova u drugoj grupi. Srednji spavači – mešavina oba – takođe su bili bolji, sa oko 10,6% i 6,3% više od jutarnjih tipova u dve grupe. Ove razlike su bile veoma značajne, što znači da je malo verovatno da su posledica slučajnosti.

Analiza je prilagođena drugim faktorima zdravlja i načina života, kao što su starost, pol, pušenje i konzumacija alkohola, kao i prisustvo hroničnih bolesti kao što su bolesti srca i dijabetes. Mlađi pojedinci i oni bez hroničnih stanja generalno su postigli veće rezultate u kognitivnim testovima, dok su zdraviji načini života obično bili povezani sa boljim kognitivnim performansama.

Vodeći autor studije, dr Raha Vest, sa Odeljenja za hirurgiju i rak na Imperijal koledžu u Londonu, rekla je: „Naša studija je otkrila da odrasli koji su prirodno aktivniji uveče (ono što smo nazvali ‘večer’) imaju tendenciju da rade bolji na kognitivnim testovima od onih koji su ‘jutarnji ljudi’. Umesto da budu samo lične preferencije, ovi hronotipovi mogu uticati na našu kognitivnu funkciju.“

Dr Vest, koji je takođe doktorant NIHR-a, objasnio je: „Važno je napomenuti da to ne znači da svi ljudi ujutro imaju lošije kognitivne performanse. Nalazi odražavaju opšti trend u kojem većina može da se skloni ka boljoj kogniciji uveče vrste.

„Iako je moguće promeniti svoje prirodne navike spavanja postepenim prilagođavanjem vremena za spavanje, povećanjem večernjeg izlaganja svetlu i održavanjem doslednog rasporeda spavanja, potpuna promena od jutarnje do večernje osobe je složena.

Ona je dodala: „Iako je razumevanje i rad sa vašim prirodnim tendencijama spavanja od suštinskog značaja, podjednako je važno zapamtiti da spavate dovoljno, ne predugo ili prekratko. Ovo je ključno za održavanje zdravlja vašeg mozga i najboljeg funkcionisanja.

Istraživači su takođe otkrili da, iako je trajanje sna bilo vitalno, ljudi koji su prijavili nesanicu nisu imali značajno niže rezultate u kognitivnim performansama u svojim kohortama. Ovo može ukazivati na to da treba uzeti u obzir specifične aspekte nesanice, kao što su njena ozbiljnost i dužina trajanja.

Rukovodilac studije, profesor Daking Ma, takođe na Imperialovom odeljenju za hirurgiju i rak, rekao je: „Otkrili smo da trajanje sna ima direktan uticaj na funkciju mozga i verujemo da je proaktivno upravljanje obrascima spavanja zaista važno za jačanje i očuvanje, način na koji naš mozak funkcioniše. U idealnom slučaju bismo želeli da vidimo političke intervencije koje će pomoći da se poboljšaju obrasci spavanja u opštoj populaciji.“