Bebe su poput malih detektiva, neprestano sakupljaju tragove o svetu oko njih. Ako ste ikada primetili da vas beba zuri u vas dok razgovarate, to je zato što sakuplja više nego samo kako razgovor zvuči – uče kako zvukovi nastaju.
Rezultat studije pokazuje da je ovaj neverovatni proces počinje još sa četiri meseca, rušeći staro uverenje da bebe uče samo ove obrasce tek nakon usvajanja maternjeg jeziku između 6 i 12 meseci starosti.
Takođe nam daje uvid kako da pomognemo deci koja poteškoće ili kašnjenje u jezičkom razvoju.
Po njihovom prvom rođendanu, bebe su već usvojile zvukove svog maternjeg jezika u procesu koji se zove perceptivni prigušivač. To ke kao da njihov mozak sortira niz zvukova i bira na koje će se fokusirati po važnosti.
Međutim, izgleda da u prvih šest meseci bebe mogu razdvojiti zvukove jezika koje nikada nisu ni čuli. Na primer, mogu da primete intonacijske razlike, akcentski ritam i melodiku nepoznatog jezika, kojim članovi porodice ne govore kod kuće.
Ova neverovatna sposobnost ne traje večno. Između šest i 12 meseci, bebe počinju da se sužavaju sa fokusom na zvukove koje najčešće čuju. Za samoglasnike, ovo fino podešavanje počinje oko šest meseci dok su suglasnici obično savladani oko deset meseci.
Zamislite to kao što bebe zumiraju na zvukove koji su važni, poput razlike između „M“ i „R“ na maternjem jeziku, a gubitak osetljivosti na zvukove ne čuju redovno.
Do sada su istraživači smatrali da je to potrebno da bi bebe započele učenje složenijih jezičkih veština, kao što su sposobnost da se „b“ u „bin“ i „d“ u „din“ razlikuju jer je jedan napravljen sa usanima a drugi sa vrhom jezika.
Zamislite da slušate nekoga da govorite jezik koji ne znate. Čak i ako ne razumete reči, možda biste primetili kako se usne ili jezik pomeraju da naprave zvukove. Četvoromesečne bebe mogu to takođe.