Žuti autobusi, poznati kao Japanci, povukli su se iz saobraćaja nakon više od 20 godina. Ovi autobusi su prvi put stigli na ulice Beograda 2003. godine kao poklon Vlade Japana, u vreme kada je Srbija prolazila kroz tešku krizu. Raspoređeni su na više linija, uključujući 16, 23, 26, 95, 14, 18, 88 i 551, prevozeći Beograđane od Kabuma do Novog Beograda.
Iako su se povukli, njihova odgovornost nije zaboravljena. Japanci su redovno obilazili autobuse, proveravajući njihovo stanje i poštovanje rasporeda. Vozači su ih opisivali kao lako upravljive i sa savršenim motorima, a autobusi su prešli dva miliona kilometara.
Polasci su uvek bili tačni, a putnici su ih smatrali pouzdanim i bezbednim vozilima. Svakog jutra, oni koji su imali sreće da pronađu mesto, uživali su u čitanju novina i razgovoru o politici sa saputnicima. Iako su prijateljstva često bila kratkotrajna, ostavljala su utisak do prvog stajališta.
Jedna od priča koja se dogodila u ovim autobusima jeste ljubavna priča između Lazara i Dunje. Upoznali su se u autobusu i ubrzo se zaljubili, a Lazar je bio veliki obožavalac autobusa, dok je Dunja bila njegova najveća podrška. Njihova priča se nastavlja, a kao simbol zahvalnosti, planiraju da sačuvaju jedan od autobusa.
Udruženje ljubitelja javnog prevoza će parkirati i očuvati jedan od ovih autobusa kako bi se sačuvao sećanje na njihovu ulogu u Beogradu.
