Život osoba sa invaliditetom u Srbiji: Strahovi roditelja i loši uslovi u institucijama

Život osoba sa invaliditetom u Srbiji: Strahovi roditelja i loši uslovi u institucijama

Roditelji osoba sa invaliditetom izražavaju strah od budućnosti svoje dece. Mnogi se plaše da će njihova deca završiti u institucijama sa lošim uslovima. Srbija se obavezala da će obezbediti bolje uslove, ali promene su spore.

Jelena Petković, prosvetna radnica iz Niša, deli svoje brige o budućnosti svog sina sa autizmom. Kao predsednica udruženja Dan, ona se zalaže za poboljšanje uslova za osobe sa invaliditetom. Petković ističe da je stanovanje uz podršku ključno za budućnost njenog sina.

Život u državnim domovima i psihijatrijskim bolnicama često je jedina opcija za mnoge osobe sa mentalnim invaliditetom. Uslovi u ovim institucijama su decenijama loši, a roditelji se plaše da će njihova deca biti tretirana kao stvari. Ova situacija izaziva duboku zabrinutost među porodicama.

Srbija je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 2009. godine, ali su promene u praksi izostale. Analize pokazuju nedostatak političke volje i finansijskih sredstava za poboljšanje uslova. Ovaj problem pogađa stotine hiljada ljudi i njihove porodice.

Prema poslednjem popisu, u Srbiji živi oko 350 hiljada osoba sa invaliditetom. Mnogi od njih ne mogu samostalno da se brinu o sebi, a deca sa invaliditetom mlađa od dve godine nisu obuhvaćena popisom. Roditelji se plaše da će njihova deca završiti u institucijama bez ljubavi i pažnje.

Izveštaji pokazuju da su uslovi u institucijama i dalje loši, uprkos nekim poboljšanjima. Mnogi korisnici su izloženi zlostavljanju, izolaciji i nedostatku osnovnih ljudskih prava. Preporuke za poboljšanje uslova se ponavljaju iz godine u godinu, ali rezultati su slabi.

Istraživanja pokazuju da bi skoro 40 odsto osoba smeštenih u domovima moglo da živi samostalno uz podršku. Ipak, mnogi ostaju u institucijama do kraja života, što dodatno naglašava potrebu za promenama u sistemu.