Živanović je, kao komandant, izdavao zadatke Drinskom korpusu, ali nijedan od njih nije bio vezan za prisilno iseljavanje. Umesto toga, zadaci su se fokusirali na borbene operacije protiv suprotstavljenih snaga u oružanom sukobu.
Optužnica je tvrdila da je Živanović marta 1995. godine izdao zapovest za stvaranje uslova nesigurnosti i nepodnošljivosti za meštane Srebrenice i Žepe. Ove aktivnosti su, prema optužbi, imale za cilj da dovedu do totalnog urušavanja života u tim oblastima.
Takođe, optužnica ga tereti da je 12. jula 1995. godine naredio obezbeđivanje autobusa za evakuaciju iz Srebrenice. U tom kontekstu, molio je Glavni štab VRS da odobri korišćenje goriva za 50 autobusa koji su trebali biti angažovani.
U julu 1995. godine, tokom napada na Srebrenicu, koja je bila zaštićena zona UN, počinjen je genocid nad više od 8.000 Bošnjaka. Ovaj događaj ostaje jedan od najtragičnijih u novijoj istoriji Balkana.
Milenko Živanović se tokom suđenja branio sa slobode, a presuda je izazvala različite reakcije u javnosti. Sud je, međutim, odlučio da nema dovoljno dokaza za krivicu po iznetim optužbama.
