Zec kao simbol Uskrsa nema veze sa crkvom, ali je postao važan deo proslave. Njegovo poreklo seže u anglosaksonske legende, gde je boginja proleća Eostera imala zeca kao pratioca. Prema mitu, Eostera je jednog proleća spasila ptičicu pretvarajući je u zeca, koji je zatim nosio jaja u čast boginje.
Priča o zecu i jajima se prvi put pojavila u Nemačkoj početkom XVI veka. Tada su deca s nestrpljenjem očekivala dolazak „Oschter Haws-a“, zeca koji je na Uskrs donosio obojena jaja. Ovaj običaj je bio sličan onome koji danas poznajemo, gde zec donosi poklone samo dobroj deci.
Nemački doseljenici su ovu tradiciju preneli u Ameriku u XVIII veku. Tokom godina, globalizacija i masovna kultura su doprineli popularizaciji Uskršnjeg zeca. Danas, „Easter Bunny“ je postao jedan od najpoznatijih komercijalnih simbola Uskrsa.
U našim krajevima, zec je stigao u mesta koja su bila u kontaktu sa germanskom kulturom. Tokom 20. veka, tradicija se proširila i na druge delove Srbije, što se može videti kroz čestitke i razglednice iz tog perioda.
Istorijski zabavnik ističe da je zec postao simbol proleća i obnove, a njegova povezanost sa jajima dodatno naglašava temu plodnosti. U današnje vreme, Uskršnji zec ostaje važan deo proslava, simbolizujući radost i nadu.
