Ulcinj, poznat po svojoj burnoj istoriji, u poslednjih više od 100 godina bio je predmet različitih ponuda za vojne baze. Kralj Nikola i Milo Đukanović su u različitim vremenima nudili Amerikancima da se usidre u zalivu Valdanos, verujući da bi to moglo doneti političke koristi. Milojko Spajić, s druge strane, imao je drugačije ideje, fokusirajući se na komercijalne aspekte i saradnju sa Arapima.
Crnogorska istoriografija nije se mnogo bavila ovim epizodama, iako je Bogdan Lj. Popović pisao o njima još 1960. godine. Prva ponuda za uspostavljanje američke baze datira iz maja 1909. kada je poslanik Ričmond Pirson posetio Crnu Goru. Tada je predloženo da se SAD-u ustupi zaliv Valdanos, što je izazvalo iznenađenje u Stejt dipartmentu.
Pirson je u svom izveštaju naglasio koristi od prihvatanja ovog predloga za američku mornaricu. Međutim, Stejt dipartment je ocenio ponudu kao „čudnu“ i mornarica nije imala potrebe za bazom u Crnoj Gori. Godinu dana kasnije, novi poslanik Džordž Mozes je odbio sličan predlog kralja Nikole.
Kralj Nikola je nastavio da insistira na ponudi, smatrajući da bi to moglo doneti značajne političke koristi. Iako je ponuda odbijena, ostala je u sećanju kao pokušaj da se Crna Gora poveže sa SAD. U savremenom kontekstu, Milo Đukanović je takođe pominjao mogućnost američke vojne baze u Valdanosu.
Danas, Ulcinj se suočava sa novim izazovima i promenama. Milojko Spajić se više fokusira na komercijalne aspekte, dok su građani počeli da se bore za svoje interese. Ova situacija može uticati na budućnost Ulcinja i njegovu poziciju na međunarodnoj sceni.
