U centru grada održan je karneval koji je izazvao tugu i bes među prisutnima. Mnogi su došli bez razumevanja svrhe događaja, a vladar je održao govor bez uticaja. Ovaj događaj je otkrio suštinu trenutnog stanja u društvu.
Karneval je bio tragična scena, ispunjena ljudima koji su se osećali kao u kavezu, privučeni mirisima brze hrane. Većina prisutnih nije razumela zašto su došli u nekadašnji grad ograđen žicom. Osećaj besmisla bio je prisutan, a iluzije su se raspršile.
Ulice su bile ispunjene čadorima, a atmosfera je podsećala na tmurnu procesiju. Ovaj događaj je bio simbol propadanja jednog vremena, koje se opire kraju, ali ostavlja samo krš i smeće. Smisao srpskog sveta postao je jasan.
Inventar bizarnosti bio je jedina stvar koja se mogla zabeležiti. Mnogi su se osećali izgubljeno, a život im je postao težak zbog čudovišta koja ih okružuju. Vladar je održao govor, nadajući se da će ostaviti utisak, ali je sve ispalo prazno.
Njegovi zahtevi su viđeni kao pretnja demokratiji, a njegovo vođstvo više niko ne sluša. Čak ni njegovi najbliži saradnici ne pokazuju odanost. On se suočava sa neizbežnim porazom, dok se pobuna širi.
Na kraju, njegov govor je otkrio sve njegove iluzije i zablude. U društvu je nastala nova vlada, ali sa slabim liderima koji ne razumeju suštinu obrazovanja. U Srbiji, gde se slobodni ljudi ne hapse, završio je bal koji je otkrio pravu prirodu trenutne vlasti.
