Protesti su pokazali da postoji želja za promenama unutar Srpske pravoslavne crkve. Vukašin Milićević, teolog, smatra da je prisustvo sveštenika na ulicama znak napretka. On naglašava da blagoslov ne bi trebao biti prepreka za delovanje u skladu sa sopstvenim uverenjima.
Milićević objašnjava da je reč „blagoslov“ često zloupotrebljena u javnosti. On smatra da bi blagoslov trebao značiti Božiju milost, a ne zabranu ili naredbu. Sveštenici ne bi trebali tražiti blagoslov za delovanje koje je u skladu sa njihovim uverenjima.
On takođe ukazuje na to da su sveštenici često ucenjeni i da se situacija svodi na to da episkopi zloupotrebljavaju svoju moć. Milićević naglašava da crkva ne poštuje sopstvene kanonske akte, što dovodi do nesigurnosti među sveštenicima.
Prema njegovim rečima, u SPC je postojala tradicija sindikalnog organizovanja koja je ukinuta pre 30 godina. On ističe da su nedavne zabrane učestvovanja u sindikalnim aktivnostima protivzakonite. Milićević smatra da se ovakvim postupcima krše osnovna načela hrišćanskog ponašanja.
Komentarišući stavove mitropolita Davida, Milićević ukazuje na promene u odnosu crkve prema državi tokom vekova. On naglašava da je sadašnja situacija drugačija i da se narod mora poštovati kao vlast. Milićević kritikuje način na koji se studenti nazivaju pogrdnim imenima.
Šestorica episkopa su izrazila podršku studentima i distancirali se od mitropolita Davida. Milićević ističe da je važno da među episkopima postoji podrška sveštenicima koji se suočavaju sa pritiscima.
Na kraju, Milićević poziva patrijarha Porfirija da pruži objašnjenja javnosti i omladini. On smatra da je važno da crkva zauzme stav u vezi sa pravdom i slobodom, što nije političko, već moralno pitanje. Milićević zaključuje da je odnos prema onima u nevolji ključan za razliku između blaženih i prokletih.
