Kada su počeli protesti, Žilnik je dobio pozive sa nekoliko fakulteta. Studenti su tražili da im pokaže filmove o nezadovoljstvu iz prošlih decenija. On im je pokazao te filmove, ali je naglasio da ne treba da budu u iluziji o važnosti tih angažmana.
Žilnik je primetio da današnji protesti predstavljaju novu formu otpora. S jedne strane, to je pokušaj da se zaborave antihumani događaji iz prošlosti. S druge strane, postoji velika intelektualna spremnost za debate među studentima.
On je istakao da je organizovanost studenata superiorna u odnosu na proteste pre 50 godina. Odjeci današnjih događaja su daleko veći nego što su bili tokom studentskih demonstracija 1968. godine.
Žilnik je primetio da se u poslednje vreme oseća buđenje u pravosudnom sistemu. On smatra da studenti doživljavaju i sanjaju promene koje su potrebne društvu. Međutim, upozorava da se ti snovi mogu pretvoriti u realnost samo ako se svi uključe.
