Opstruktivna apneja u snu može povećati rizik od aneurizme abdominalne aorte

Opstruktivna apneja u snu može povećati rizik od aneurizme abdominalne aorte

Opstruktivna apneja u snu može biti faktor rizika za razvoj aneurizme abdominalne aorte, tvrde istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Misuriju i NektGen Precision Health. „Hronična intermitentna hipoksija olakšava razvoj aneurizme abdominalne aorte izazvane angiotenzinom II kod mužjaka miševa“ nedavno je objavljeno u časopisu Journal of Applied Physiology.

Aneurizme abdominalne aorte nastaju kada glavna arterija, aorta, nabrekne i potencijalno pukne, uzrokujući unutrašnje krvarenje opasno po život. Opstruktivna apneja za vrijeme spavanja je obično hronično stanje u kojem ljudi stalno prestaju i počinju da dišu dok spavaju i može povećati rizik od razvoja kardiovaskularnih problema. Pozivajući se na studije koje ukazuju na veću prevalenciju aneurizme abdominalne aorte kod pacijenata sa opstruktivnom apnejom za vrijeme spavanja, istraživači MU su ispitali vezu između njih koristeći modele miša.

Istraživački tim je otkrio da povremena hipoksija – kada telo ne dobija dovoljno kiseonika u određenom vremenskom periodu – uzrokovana opstruktivnom apnejom u snu povećava podložnost miševa da razviju aneurizme abdominalne aorte.

„Hronična intermitentna hipoksija sama po sebi nije dovoljna da izazove aneurizme abdominalne aorte, ali za pacijenta sa opstruktivnom apnejom u snu koji takođe ima dodatne metaboličke probleme kao što je gojaznost, naši nalazi sugerišu da može pomoći u degradaciji aortne strukture i podsticanju razvoja aneurizme“, rekao je Luis Martinez. -Lemus, autor studije i profesor medicinske farmakologije i fiziologije.

Intermitentna hipoksija se dešava tokom opstruktivne apneje u snu kada se mišići grla opuštaju i blokiraju protok vazduha u pluća. Prema istraživanju, gubitak kiseonika pokreće određene enzime zvane MMP. Povećana aktivnost enzima može degradirati ekstracelularni matriks, koji deluje kao ćelijska mreža skela, slabeći aortu.

„Pacijenti sa aneurizmom trbušne aorte obično ne primećuju nikakve simptome, osim nekih bolova u leđima i stomaku, sve dok aneurizma ne pukne. Kada se to desi, ključno je brzo odvesti pacijenta na operaciju kako bi lekari mogli da poprave aortu“, rekao je Neekun. Šarma, vodeći autor studije.

„Učenje o tome kako se ove aneurizme razvijaju može nam pomoći da pronađemo načine da pratimo ili usporimo njihovo napredovanje, posebno za pacijente koji imaju opstruktivnu apneju u snu.“

Luis Martinez-Lemus je profesor medicinske farmakologije i fiziologije, istaknuti profesor u oblasti kardiovaskularnih istraživanja Jamesa O. Davisa i istraživač NektGen Precision Health. Stekao je doktorat. na Teksaškom univerzitetu A&M i doktor je veterinarske medicine. Neekun Sharma je docent istraživač na Odseku za endokrinologiju i metabolizam na Odseku za medicinu.

Pored Martinez-Lemusa i Šarme, autori studije MU uključuju Abdelnabi Khalifa, vanrednog profesora istraživanja na Odeljenju za pedijatriju; Dunpeng Cai, docent hirurgije; Marijana Morales-Kinones, viši specijalista za istraživanje; Shi-Iou Chen, šef odeljenja za hirurška istraživanja; Jaume Padilla, vanredni profesor nutricionizma i fiziologije vežbanja; Camila Manrikue-Acevedo, endokrinolog MU Health Care; i Bisani Chandrasekar, profesor medicine na Odeljenju za kardiologiju. Rogerio Soares, Iusuke Higashi i David Gozal su takođe doprineli.