U četvrtak, 11. decembra navršilo se godinu dana od početka blokade Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Studenti medicine su obeležavanje godišnjice počeli još u sredu razgovorom sa brucošima o studentskom pokretu i njihovoj borbi, a u četvrtak su u 11.52 časova odali počast šesnaestominutnom tišinom stradalima ispod nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
U četvrtak uveče program je nastavljen u afimetartu Medicinskog fakulteta projekcijom filma „Wake up Serbia! Pumpaj: The Student Uprising | Point of No Return“ višestruko nagrađivanog španskog video novinara i reditelja dokumentarnih filmova Raula Galjegoa Abeljana.
Nakon toga je održana tribina pod nazivom „Retrospektiva prethodnih godinu dana“ na kojoj su govorili profesori i studenti Medicinskog fakulteta.
Prikazana je i prezentacija fotografija koje su ovekovečile prethodnih godinu dana studenata medicine u blokadi.
„Niko od nas nema više pravo da se plaši ikakvih posledica“, poručio je student Medicinskog fakulteta Petar Šorak.
„Jer posledice koje će se desiti, ako se ne suprotstavimo ovom režimu su mnogo veće od toga da li ćemo mi možda dobiti batina ili pasti neki ispit. Kada vidim šta se dešava mojim bliskim kolegama i drugim ljudima u Srbiji, mislim da moj strah tu treba da se zaustavi, jer ako se sada budem plašio, živeću u zemlji u kojoj neću moći ni „a“ da kažem, a ja u takvoj zemlji ne želim da živim“, konstatovao je student medicine.
Studentkinja Medicinskog fakulteta zahvalila se na podršci zborovima Novog Sada, posebno Zboru MZ „Narodni heroji“, koji im je pružao najveću tehničku podršku tokom blokade.
Studenti smatraju da je nastanak zborova jedna od najznačajnijih tekovina studentskog pokreta.
„Zborovi su i u pola noći bili uz nas. Gde god smo mi, oni su rame uz rame uz nas. Ova borba ne bi bila ista bez njih“, naveo je student medicine Petar Šorak.
Studentkinja Medicinskog fakulteta Marija Božović istakla je da su zborovi počeli da se formiraju u martu, kada je već studentima zaista bilo potrebno da se i građani organizovano priključe njihovoj borbi.
„Mi smo se stvarno trudili da sve bude nekako pod kontrolom, ali nam je trebao ipak savet iskusnijih ljudi, koji bi mogli da nam pomognu u organizaciji. Mi smo svakako bili već svi na ulicama, građani su svakako već bili uz nas, ali smo organizovani uvek jači. Stvarno nam je drago što se sve to desilo i što smo imali građane kao saobrce u celoj ovoj borbi. Postoje sada već grupe koje se bave organizacijom zborova i studenata i trudimo se da funkcionišemo što bolje. Pored hrane koju su nam obezbeđivali, bilo je jako važno da kada mi smislimo neki protest koji počinje u dva ujutru, za koji ni mi nekad ne znamo da li možemo da ga izguramo zapravo, zborovi dođu i budu sa nama. Oni su nam bili ključni. Mi znamo ljude u zborovima, znamo da imaju mrežu komunikacije i da će moći da budu tu uz nas“, ocenila je studentkinja Medicinskog fakulteta.
