Povećanje minimalne zarade najpre od 1. oktobra ove godine na 500 evra, a zatim od 1. januara 2026. godine na 551 evro preti da dovede do kompresije zarada, naročito u javnom sektoru.
Kompresija zarada označava situaciju kada su razlike u platama među zaposlenima male, bez obzira na razlike u iskustvu, obrazovanju, odgovornostima ili učinku.
Drugim rečima, razlike u zaradama se „kompresuju“ tako da zaposleni sa značajno različitim kvalifikacijama i pozicijama primaju slične ili gotovo iste plate.
Upravo iz tog razloga su zaposleni u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u petak stupili u štrajk, a od početka najave povećanja minimalca na ovaj problem ukazuju i sindikati.
Oni traže pravičan raspon koeficijenata i veće zarade, odnosno povratak na raniji raspon koeficijenata i povećanje cene rada.
Njihov zahtev je da osnovna zarada za najniži koeficijent iznosi najmanje 120 odsto minimalne zarade koja stupa na snagu u oktobru 2025. godine, uz predviđeno novo usaglašavanje od januara 2026. godine.
Ukazuju da problem kompresije zarada, gde su zarade zaposlenih sa višim stepenom stručne spreme svedene na nivo minimalne zarade, nije usamljen slučaj.
„On pogađa čitav javni sektor i biće naročito izražen od 1. oktobra 2025. godine, kada stupa na snagu povećanje minimalne zarade, a zatim i ponovo od 1. januara 2026. godine. Ako se ovakav trend nastavi, kompresija će pogoditi i radnike sa visokim diplomama, čime će se obesmisliti sistem koeficijenata i ugroziti dostojanstvo rada u nauci“, upozorili su.
Ističu da je rast minimalne zarade važan, ali da istovremeno mora biti praćen rastom svih plata – kako bi svaka struka i svaka odgovornost bile pravedno vrednovane.
Dragan Pantović iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo kaže za Danas da je, kao i u mnogim drugim javnim preduzećima, i u njihovoj ustanovi problem isplate minimalne zarade rešavan povećanjem najnižeg koeficijenta u platnoj skali.
Time su plate, objašnjava, nekvalifikovanih radnika praktično izjednačene sa zaradama tehničara, dok su i visokoobrazovani kadrovi ostali vrlo blizu tog nivoa.
On navodi da razlika između najniže zarade i plate inženjera trenutno iznosi 0,85 puta 25.400 dinara, odnosno oko 21.600 dinara.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Mihail Arandarenko ocenjuje da bi povećanje minimalne zarade u Srbiji moglo da dovede do kompresije zarada, ali prvenstveno u sektorima sa već niskim platama, gde nema velikih razlika u primanjima.
„Povećanje minimalne zarade u Srbiji nije ekstremno i teško da može da izazove ozbiljnije poremećaje. Možda jeste nešto veće, ali sigurno neće „spljeskati“ zarade u meri da bi se to smatralo velikim problemom“, kaže Arandarenko za Danas.
Arandarenko dodaje da će i posle najavljenih povećanja minimalna zarada ostati na nivou ispod polovine prosečne zarade, ili u tom nivou, što je i dalje, kako navodi, ispod evropskog proseka.
„U EU postoji direktiva koja preporučuje da minimalna zarada bude oko 60 odsto medijalne zarade, jer je to prag ispod kojeg se ulazi u sferu radnog siromaštva. Srbija, čak i kada minimalac poraste na 550 evra, neće drastično preći tu granicu, već će se postepeno usklađivati sa evropskim standardima“, objašnjava Arandarenko.
