Međunarodni tim naučnika razvio je inovativan način proizvodnje vodonika koji eliminiše direktne emisije ugljen-dioksida na izvoru. Nova metoda koristi bioetanol bogat vodonikom, dobijen iz poljoprivrednog otpada, i vodu, uz reakciju na temperaturi od samo 270°C. Ovaj proces se odvija pomoću bimetalnog katalizatora i značajno smanjuje energetsku potrošnju u poređenju sa tradicionalnim tehnikama koje zahtevaju temperature između 400°C i 600°C i proizvode velike količine CO₂.
Za razliku od konvencionalnih metoda koje kao nusprodukt stvaraju ugljen-dioksid, nova tehnologija paralelno proizvodi i sirćetnu kiselinu – vrednu organsku supstancu široke primene u prehrambenoj industriji, proizvodnji lekova, sredstava za čišćenje i industriji vlakana. Globalna potrošnja sirćetne kiseline premašuje 15 miliona tona godišnje, što ovom procesu daje dodatnu ekonomsku vrednost.
Istraživači sa Univerziteta u Pekingu i Univerziteta u Kardifu smatraju da njihova studija predstavlja značajan korak ka defosilizaciji hemijske industrije. Ova metoda omogućava zamenu fosilnih sirovina alternativnim izvorima ugljenika, čime se smanjuje zavisnost od fosilnih goriva i podstiče održiva proizvodnja ključnih hemikalija.
Prema Međunarodnoj agenciji za energetiku (IEA), čak 96% globalne proizvodnje vodonika i dalje zavisi od fosilnih goriva, uz emisije od 9 do 12 tona CO₂ po toni proizvedenog vodonika. Ova nova katalitička tehnologija, rezultat višegodišnjeg istraživanja metal-karbidnih katalizatora, predstavlja važan doprinos razvoju zelene vodonične ekonomije i globalnim ciljevima neutralnosti ugljenika.
Profesor Grejem Hačings sa Univerziteta u Kardifu, koji je prošle godine predsedavao savetodavnom panelu Kraljevskog društva o defosilizaciji hemijske industrije, istakao je da inovacija može poslužiti kao niskougljenična alternativa u industrijama kao što su proizvodnja acetatnih vlakana i farmaceutski sektori. Ova tehnologija može značajno doprineti održivoj hemijskoj proizvodnji i dekarbonizaciji industrije na globalnom nivou.
