Roditelji dece ubijene u „Ribnikaru“ traže od Ministarstva pravde da se spusti starosna granica krivične odgovornosti za najteža dela, a pošto nema odgovora, Ninela Radičević, majka ubijene devojčice Ane Božović, pita se za koga se bori ona, koja je već sve izgubila, ako ta inicijativa društvu nije važna.
„Ja i porodice koje su izgubile decu 3. maja, mi smo već izgubili sve. Ipak, iz tog besmisla želim da izvučem neki zdrav koren koji će voditi ovo društvo ka nečem boljem“, kazala je Radičević u FoNetovom serijalu Stigma.
Ona podseća da je inicijativa za izmenu Krivičnog zakonika i to da se starosna granica krivične odgovornosti za najteža dela sa elementima nasilja smanji sa 14 na 12 godina, poslata prvi put prošle godine, drugi put pre tri nedelje, a od Ministarstava ne stiže čak ni odgovor da su primili imejl.
„To je sve što ja očekujem kao građanka ove države, da mi neka institucija kao što je Ministarstvo pravde odgovori – primili smo vaš Imejl. Ako ovom društvu nije važno da se taj zakon izmeni, pa ne mogu ja kao individua da menjam društvo i da menjam zakone. Mora da postoji želja šire zajednice da se nešto promeni nabolje“, poručila je Radičević.
Uz nemerljivu težinu zbog gubitka porodice ubijene dece nose i posebnu vrsta stigme sa kojom se suočavaju.
„Ja nisam više ni Nela, ja sam majka žrtve iz ‘Ribnikara’. Mene tako definitivno ljudi doživljavaju kao i sve ostale roditelje pogođene ovom tragedijom. Ipak, stigma je sam događaj, jer njime se više niko ne bavi. Vi posle tog događaja nemate nijedan akademski rad, nijedno istraživanje, nijedan vodič kako da se kontroliše kolektivna trauma. Da stručna zajednica nije imala nijedan odgovor, po meni je to nedopustivo“, primetila je Radičević.
Kao bolnu činjenicu naglašava da se medijsko izveštavanje u poslednje vreme svodilo na to da je održano neko ročište. „Sad kad se završio krivični postupak, 3. maj više nije tema. To je, po meni, stvarno propast jednog društva koje nema odnos prema takvom događaju“, kaže ona. Ipak, kao primer medijske podrške izdvaja Verana Matića koji je od tragedije, pa do danas ostao uz porodice žrtava.
Radičević nije poštedela kritike ni nevladine organizacije za koje veruje da koče donošenje izmena Krivičnog zakonika i smanjenje starosne granice za krivičnu odgovornost.
„Ako se oni pozivaju na činjenicu da se time ugrožavaju prava deteta, moje pitanje za njih je šta ćemo sa žrtvama? Šta ćemo sa devetoro ubijene dece? Šta ćemo sa Draganom koji je ubijen?“
Dve i po godine od masakra u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, ona kaže da se oseća „onako kako mora“.
„Mora dalje da se ide, mora da se gura. Meni borba daje tu snagu. Borba da se 3. maj kao jedan važan datum za istoriju ovog društva ne zaboravi. Jer nije sunovrat krenuo 1. novembra prošle godine. Sunovrat ovog društva je, po meni, krenuo 3. maja“, zaključila je Radičević.
