Kavčić je u svojoj pisanoj izjavi naglasio kako pacijenti umiru zbog neodgovornih lekara, dok se zgrade ruše zbog nesposobnih inženjera. On je ukazao na to da se novac gubi u rukama nekompetentnih ekonomista i računovođa, a pravda nestaje zbog loših sudija. Ove reči ga asociraju na trenutnu situaciju u Srbiji, gde se već više od decenije na vodećim mestima nalaze prepisivači i varalice.
Prema njegovim rečima, ovi ljudi mrze rad i trud, dok obožavaju diplome. Kavčić je izrazio bol zbog stanja nacije, koja se očigledno urušava. On je istakao da je lakše skrenuti pogled od stvarnosti, ali ne može se pobjeći od činjenice da su se predviđanja o propasti obistinila.
Kavčić je kritikovao ministre, računovođe i inženjere koji se ponašaju kao „nemapojmaši“, stavljajući stranačke interese ispred stručnosti. On je naglasio da nisu svi sa diplomama takvi, ali da su oni na ključnim mestima doprineli trenutnom stanju.
U ovim okolnostima, akademska zajednica se pobunila tražeći minimum: vladavinu prava i odgovornost. Kavčić je naglasio da ova borba nije ideološka, već borba za očuvanje nacije i države.
On je dodao da akademci sada shvataju da je promena vlasti ključna za popravku obrazovnog sistema. Traže mirne i fer izbore, jer bez promene ljudi neće doći do promene sistema.
Kavčić je ukazao na to da „nemapojmaši“ ne poznaju istoriju, a da bi znali, shvatili bi da mladost uvek pobedjuje. Mladost je rušila razne režime i pitanje je koliko će trajati pre nego što se i ova vlast sruši.
