Milan Antonijević: Izmene Krivičnog zakonika nisu dovoljne bez adekvatnog tretmana osuđenika

Milan Antonijević: Izmene Krivičnog zakonika nisu dovoljne bez adekvatnog tretmana osuđenika

Izmene Krivičnog zakonika, koje su na javnom uvidu do 1. novembra, predstavljaju značajan korak ka reformi kaznene politike u Srbiji, ali one same po sebi neće biti dovoljne bez šire društvene reforme i sistemske podrške zatvorskom sistemu, izjavio je za RTS pravnik Milan Antonijević. Iako ove izmene donose strože kazne, cilj nije samo povećanje kazni, već i razumevanje i smanjenje visokog broja onih koji ponovo čine krivična dela nakon odslužene kazne, poznatih kao recidivisti.

Antonijević ističe da je stopa recidiva u Srbiji zabrinjavajuće visoka i da to ukazuje na neadekvatnu pripremu zatvorenika za život nakon izdržane kazne. „Mislim da je to pojava koju treba analizirati da se vidi kako i na koji način se u zatvorima postupa prema zatvorenicima. Da li svaki od njih dobija potreban tretman i obuku za ponovnu integraciju u društvo“, rekao je Antonijević. On je naglasio da su ljudska prava univerzalna i da se odnose i na osuđenike, što uključuje pravo na rehabilitaciju i dostojanstvene uslove tokom izdržavanja kazne.

U kontekstu strožih kazni, poput doživotne robije za najteža krivična dela, Antonijević smatra da su ove kazne neophodne kako bi se trajno uklonili najopasniji pojedinci iz društva. Posebno su značajni tragični događaji, kao što su masovna ubistva u školi „Vladislav Ribnikar“ i napadi u selima kod Mladenovca i Smedereva, koji su doprineli donošenju ovih promena. Međutim, Antonijević upozorava da strožije kazne same po sebi neće rešiti problem.

„Krivično pravo nije tu da rešava sve propuste u društvu. Uvek ćete imati pojedince sposobne da učine teška krivična dela. Izmene zakona biće delotvorne samo ako budu praćene temeljnom reformom zatvorskog sistema i društva u celini“, rekao je Antonijević, naglašavajući da je neophodno unaprediti tretman osuđenika i kroz zatvorski sistem, ali i kroz rad institucija kao što su centri za socijalni rad, naročito kada je reč o problemima porodičnog nasilja.

Pored toga, izmene zakona uvode dodatne mere zaštite za nastavnike i lekare, koji su sve češće žrtve nasilja. Antonijević napominje da lekari i dalje uživaju visok nivo poštovanja u društvu, dok su nastavnici izgubili deo tog ugleda koji su nekada imali. „Posebno je važno vratiti dostojanstvo profesiji nastavnika. U poslednjim decenijama smo svedoci erozije poštovanja prema ovoj profesiji, što je posebno vidljivo u ponašanju roditelja“, rekao je Antonijević. On je dodao da je od suštinske važnosti raditi na obrazovanju roditelja kako bi se uspostavila bolja saradnja između porodica i škole.

Antonijević je takođe naglasio važnost društvene odgovornosti u sprečavanju nasilja, napominjući da svaki član zajednice ima obavezu da reaguje na prve znake nasilja. „Svako od nas ima odgovornost, bilo kao komšija, rođak ili poznanik, da prijavi nasilje ili sumnjivo ponašanje pre nego što eskalira u ozbiljnije incidente“, istakao je Antonijević.

Na kraju, Antonijević zaključuje da promene u Krivičnom zakoniku mogu imati značajan uticaj, ali samo ako budu deo šire strategije koja uključuje poboljšanje uslova u zatvorima, rad sa osuđenicima, ali i preventivne mere u celokupnom društvu. U suprotnom, ove izmene će imati ograničen efekat na smanjenje stope kriminala i recidiva.