Čuveni srpski hirurg, prof. dr Vladimir Dugalić, koji je krajem prošle godine smenjen sa mesta načelnika na Prvoj hirurškoj klinici, nakon odluke Prvog osnovnog suda u Beogradu da se vrati na svoje radno mesto, uprava Univerzitetskog kliničkog centra Srbije uručila mu je – otkaz. Nakon višemesečnog progona i torture uprave Kliničkog centra Srbije nad profesorom Dugalićem, on u razgovoru za Nova.rs kaže da se u ovoj zemlji lični karakter i moral ne praštaju i da ako sad ne uspostavimo pravi sistem vrednosti, koji smo propustili 2000. godine, „za našu zemlju i naš narod neće više biti perspektive“.
Kako je došlo do toga da Vam daju otkaz na Prvoj hirurškoj klinici? Koje je obrazloženje uprave UKCS?
Ništa neočekivano s obzirom na državu i sistem u kome živimo. Pokušajte da mi navedete još neku državu u kojoj se ne poštuju i ne sprovode drugostepeno potvrđene sudske odluke. Posle godinu dana i tri sudska ročišta, na kojima se hrabra gospođa (prof. dr Jelena Drulović) koja je potpisala i prvi aneks, nije nijednom pojavila da odgovori na pitanje sudije po čijem je nalogu to uradila, umesto da sprovedu ono što im je sud naložio, oni su ponudili novi nezakonit aneks sa rokom od osam dana ili otkaz. Kakvo može da bude obrazloženje na nezakonitu ponudu. Ne postoji.
Mislite li da ministar zdravlja Zlatibor Lončar ima neke veze sa progonom koji nad Vama traje više od godinu dana?
Vrlo mi se svideo jedan od mnoštva komentara u kome su me nazvali „dr život “ i uporedili sa doktorom koji je na privremenoj funkciji ministra zdravlja, a koji je poznat po jednom drugom nadimku „dr smrt“. Tako su ga, verovali ili ne, zvali i mnogi od stranih ambasadora sa kojima igram tenis. Nesrećna je zemlja u kojoj je jednom takvom čoveku, u najmanju ruku sumnjive prošlosti, neko omogućio da odlučuje o profesionalcima na čijem se, isključivo entuzijazmu, održava ovaj naš uništeni državni zdravstveni sistem. I nije moj slučaj usamljen. Ovih dana je i profesora Mlađana Protića, načelnika abdominalne hirurgije u Sremskoj Kamenici, takođe pozvala direktorka i saopštila da je dobila naređenje da mora da ga smeni. Razlog: njegova kandidatura za mesto prodekana u timu koji ne pripada vladajućem režimu. I bez obzira što mu je i ona sama rekla da nema koga da postavi umesto njega, to je uradila. On je imao tu „privilegiju“ da mu je lično saopštila sramotnu odluku. Gospođa direktorka Kliničkog centra, sa druge strane, mene nikad nije ni videla ni upoznala. Pa imate primer profesora Zdravkovića, kardiologa iz Kragujevca, a ima ih još. Nažalost, naša se struka većinski pokazala sramno u ovih godinu dana, ali svako nosi breme svojih odluka, a promene stižu. Možda još nije kasno za neke. Neka razmisle.
Da li biste se vratili na posao u Prvu hiruršku i pod kojim uslovima?
Na to pitanje još uvek nemam odgovor. To zavisi od društva. Ako naša zajednica (studenti, profesori, akademici, crkva, sudije, tužioci, advokati, IT inženjeri, privrednici, poljoprivrednici, zanatlije i većina običnih ljudi) kaže da je DOSTA i konačno se na pravi način suprostavi ovom nakaradnom, pogubnom i iznad svega izdajničkom sistemu, koji promoviše bezakonje, kriminal, prostotu i koji je razorio sve institucije, ja ću uvek biti tu da pomognem. Za razliku od mnogih koji se busaju u svoje patriotske grudi, a ponašaju se i dejstvuju kao najveći izdajnici, nemam apsolutno nikakav lični interes. I sve što radim (uključujući i realnu žrtvu koju podnosim i opet bih za te ciljeve), radim zbog toga što iskeno volim ovu zemlju, baš kao i ova omladina koja je prepoznala alarmantni trenutak za opstanak države i naroda. Ako sad ne uspostavimo pravi sistem vrednosti, koji smo propustili 2000. godine, za našu zemlju i naš narod neće više biti perspektive.
Zašto su se okomili na Vas, ali i na kolege koje režimske uprave bolnica iz dana u dan smenjuju sa rukovodećih funkcija?
Uloga intelektualaca, a slobodno mogu da kažem i društvene elite, koja nažalost, većinski, to više nije (naročito uspavani akademici, vrh crkve koji je u potpunosti otuđen od naroda, a ja bih dodao i od duhovnosti koju bi trebalo da propovedaju), nije u tome da se prave da ne postoje, da spuštaju glavu pred očiglednim nepravdom, neistinama i razaranjem zemlje, već upravo suprotno. Da ličnim primerom, pa ako hoćete i hrabrošću, budu predvodnici promena, ako misle dobro ovom društvu, a ne samo sebi i svojim privilegijama. A za to je potreban lični karakter i moral, dve osobine na kojima se većina sapliće. Zašto? Zato što se to ne prašta.
Najavljena je krivična prijava UKCS Tužilaštvu za organizovani kriminal. Kako je došlo do toga da Klinički centar Srbije bude krivično gonjen i na koji način ovaj slučaj ima veze sa TOK?
Za teže povrede prava drugoga od strane lica koja imenuje Vlada Srbije nadležno je Tužilaštvo za organizovani kriminal, pa neka oni razmišljaju kako će se sve to završiti.
