Šta se dogodilo 1. novembra 2024.
U petak, 1. novembra 2024, u 11:52, urušila se betonska nadstrešnica iznad glavnog ulaza Železničke stanice u Novom Sadu. Na licu mesta stradalo je 14 ljudi; kasnije je preminulo još dvoje ranjenih, pa je konačan bilans 16 žrtava. Jedna mlada žena zadobila je teške povrede i danas vodi dugu borbu za oporavak. Među poginulima bilo je i dece.
Prvi dani: istraga, žalost i prva okupljanja
Država je proglasila dan žalosti, a javnost je zahtevala odgovornost. Već 5. novembra 2024. više od 20.000 građana okupilo se u Novom Sadu; usledila su i prva hapšenja. Simbol „krvavih ruku“ ostavljao je trag na zgradama vlasti širom zemlje.
Hronologija: od 1. novembra 2024. do danas…
- Novembar 2024. Prva velika okupljanja u Novom Sadu i Beogradu; pokret kreću da predvode studenti i univerzitetsko osoblje.
- Decembar 2024. Vlada zatvara škole ranije za zimski raspust, potez objašnjen „sprečavanjem širenja protesta“.
- Januar–mart 2025. Protesti prerastaju u najmasovnije u poslednjih 25 godina; premijer Miloš Vučević podnosi ostavku, a parlament u martu formalizuje njegov odlazak i pokreće rok za novu vladu ili izbore.
- 15. mart 2025. Na jednom od najvećih skupova u istoriji Srbije dolazi do panike; studenti i nezavisni izvori tvrde da je nad okupljenima aktiviran „zvučni top“ (LRAD), što vlast negira. Evropski mediji i organizacije beleže navode, a slučaj postaje predmet međunarodne pažnje.
- Proleće–leto 2025. Pokret „Studenti u blokadi“ širi mrežu akcija (blokade, marševi, kampovi, univerzitetske šetnje). Studenti iz više gradova organizuju pešačenja i biciklističke marševe ka Novom Sadu.
- 16. septembar 2025. Tužilaštvo podiže optužnice protiv 13 ljudi, među njima i bivšeg ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Gorana Vesića; optužbe uključuju ugrožavanje bezbednosti i nepravilnosti tokom rekonstrukcije stanice. Sud tek treba da potvrdi optužnicu.
- 22. oktobar 2025. Evropski parlament usvaja rezoluciju kojom traži hitnu i nepristrasnu istragu, osuđuje prekomernu upotrebu sile nad demonstrantima i upozorava na rastuću polarizaciju i represiju u Srbiji. Pojedine grupacije poslanika pozivaju i na ciljane sankcije odgovornima.
- Kraj oktobra 2025. Uoči godišnjice, studenti iz više gradova pešače ka Novom Sadu na komemorativni skup; građani i mediji podsećaju da za tragediju još niko nije pravosnažno odgovarao.
Porodice žrtava i preživela: bol, pravda i podrška
Viši sud u Novom Sadu je u julu 2025. doneo prve presude o naknadi nematerijalne štete: po 5 miliona dinara za pojedine članove porodica i 4,5 miliona dinara za jednu tužiteljku, uz zateznu kamatu; odluke su podložne žalbi. Javnost i deo opozicije ocenili su iznose kao „sramno niske“, ali je potvrđeno da je država proglašena odgovornom u tim predmetima. Paralelno, građani i fondacije prikupljaju novac za lečenje i životne potrebe teško povređene Teodore Martinko.
Reakcije vlasti: od obećanja do ostavki i tvrde ruke
Vrh države je obećao „temeljnu istragu“. Tokom 2025. zabeležene su oštre izjave i tvrdnje pojedinih zvaničnika da je reč o „terorističkom aktu“ s ciljem destabilizacije – tvrdnje koje su dodatno pojačale nezadovoljstvo. Istovremeno, beležena su privođenja, prekomerna sila i zastrašivanja aktivista, uz razređene ustupke poput objave delova dokumentacije o rekonstrukciji. Ostavka premijera i kasniji politički manevri nisu zaustavili protestni talas.
Studentski pokret kao motor promene
„Studenti u blokadi“ profilisali su jasne zahteve: puna odgovornost za tragediju, zaštita autonomije univerziteta, prekid političkog pritiska na institucije, smena kompromitovanih kadrova i slobodni izbori. Pokret je osmislio prepoznatljive akcije (minutni „zid tišine“, crvene ruke, komemorativne šetnje, blokade saobraćajnica i institucija), a univerzitetska zajednica – uz podršku glumaca, lekara, poljoprivrednika – postala je najvidljiviji akter građanskog pritiska.
EU: rezolucija, pozivi na istragu i političke poruke Beogradu
Evropski parlament je 22. oktobra 2025. usvojio rezoluciju koja:
(1) poziva na hitnu, nezavisnu i transparentnu istragu tragedije i kasnijih navoda o policijskoj represiji,
(2) osuđuje napade na poslanike EP i aktiviste,
(3) podseća na obaveze Srbije u procesu pristupanja EU i potrebu za slobodnim i fer izborima.
Političke grupe u EP (npr. S&D) javno su pozvale na ciljane sankcije odgovornima, podsećajući i na ranija upozorenja EU u vezi sa zaobilaženjem procedura javnih nabavki kod velikih infrastrukturnih poslova. Reuters je poslednjih dana izvestio i da EP razmatra slanje „fact-finding“ misije.
Pravna dimenzija: ko je optužen i šta sledi
U septembru 2025. tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv 13 osoba, među kojima je i bivši ministar Goran Vesić, uz sumnje na ugrožavanje bezbednosti i propuste u korišćenju i rekonstrukciji objekta; potvrda optužnice pred sudom je u toku. Istovremeno, više lokalnih i nacionalnih istraga (tehničkih i finansijskih) nastavlja se, a deo stručne javnosti tvrdi da je „sistemska korupcija“ bila ključni uzrok kolapsa.
Šire posledice po društvo i politiku
Tragedija je postala okidač za:
- Preispitivanje bezbednosti javnih objekata i kvaliteta radova na državnim infrastrukturnim projektima (uključujući one realizovane kroz međudržavne sporazume).
- Političku mobilizaciju bez presedana: studenti i univerziteti, sindikati, poljoprivrednici i kulturna scena spojili su se u najširi društveni front u poslednje dve decenije.
- Institucionalne potrese: ostavka premijera, najave izbora/rekonstrukcija vlasti, pojačan nadzor EU nad stanjem vladavine prava u Srbiji.
Šta je danas nesporno, a šta otvoreno
Nesporno: 16 tragično izgubljenih života; jedna preživela s teškim povredama; prve presude o odšteti; optužnice protiv 13 osoba; EU rezolucija s oštrim kritikama i zahtevima.
Otvoreno: potvrda i ishod optužnica; pune tehničke i finansijske forenzike rekonstrukcije; odgovornost po „komandnoj liniji“; reparacije svim porodicama i dugoročna podrška preživelima; institucije koje garantuju da se ovakva katastrofa ne ponovi.
