Najveći napredak u poboljšanju položaja dece sa intelektualnim poteškoćama postignut je uvođenjem inkluzije u obrazovni sistem. Ova deca sada imaju priliku da se školuju zajedno sa vršnjacima, što im omogućava sticanje samostalnosti. Ipak, nakon završetka škole, suočavaju se sa teškim izazovima prilikom pronalaženja posla.
Prema podacima Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu, u Srbiji je 2022. godine bilo više od 13.000 dece sa invaliditetom. Ova deca zahtevaju različite oblike podrške, a klasifikacija prema vrstama invaliditeta je neophodna. U Registru dece sa smetnjama u razvoju evidentirano je 3.418 dece, od kojih je skoro polovina imala dijagnoze povezane sa autizmom.
Iako su deca sa invaliditetom na papiru ravnopravni članovi društva, u praksi to nije slučaj. Zakon o socijalnoj zaštiti i Međunarodna konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, ratifikovana 2009. godine, nisu u potpunosti primenjeni. Srbija je postigla određeni napredak, ali deca sa intelektualnim poteškoćama i dalje nemaju jednake mogućnosti.
Zaposlenje je ključno za uključivanje u društvo, ali pronalaženje posla je izuzetno teško. Mladima sa fizičkim smetnjama potrebni su poslodavci koji će prilagoditi uslove rada, dok je osobama sa intelektualnim poteškoćama gotovo nemoguće naći posao. Nedostatak podrške ličnih asistenata dodatno otežava situaciju.
Lični asistenti su od suštinskog značaja za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, ali mnogi ne mogu da ih dobiju zbog strogih uslova. Ovi zahtevi često deluju kao prepreka za osobe sa intelektualnim poteškoćama. Situacija je nešto bolja za lične pratioce dece, ali i dalje postoje značajni problemi u dostupnosti usluga.
Lazarević ističe da bi bolja organizacija mogla delimično rešiti ove probleme. Deci sa invaliditetom potrebna je podrška ne samo u svakodnevnim zadacima, već i u osamostaljivanju. Država bi trebala da investira u politike koje će omogućiti osobama sa invaliditetom aktivno učešće u društvenom životu, umesto da se fokusira na renoviranje ustanova koje ne pružaju adekvatnu podršku.
