Svečano otvorena deonica autoputa od Pakovraće do Požege, umesto da postane deo moderne saobraćajne kičme Srbije ka jugozapadu i Crnoj Gori, postala je simbol aljkave gradnje, političkog marketinga i pravne improvizacije. Iako je predstavljena kao veliki infrastrukturni poduhvat, čitav projekat obeležile su kontroverze – od puštanja u rad tunela bez dozvole, do učestalih zatvaranja zbog dodatnih radova i angažovanja hitnih službi kao ad hoc rešenja za bezbednosne propuste.
Puštanje bez dozvole: Početak problema
Tunel „Laz“, najvažniji objekat na ovoj kratkoj, ali skupoj deonici dugoj oko 11 kilometara, pušten je u saobraćaj bez dobijene upotrebne dozvole. Iako zakon izričito zabranjuje korišćenje infrastrukturnih objekata bez prethodne tehničke provere i odobrenja, tunel je otvoren pod pritiskom političkog rukovodstva, verovatno kako bi se ispunili predizborni ciljevi i stvorila slika o ubrzanom razvoju.
Stručnjaci iz oblasti građevinarstva i saobraćaja odmah su upozorili da su ključni bezbednosni sistemi – poput ventilacije, video-nadzora, protivpožarne zaštite i sistema za detekciju opasnosti – nefunkcionalni ili nepotpuno testirani. I pored toga, deonica je otvorena za saobraćaj.
Ad hoc bezbednost: Vatrogasci, lekari i policija na rampi
S obzirom na nepostojanje aktivnih bezbednosnih sistema u tunelu, država je donela vanrednu odluku da angažuje stalne dežurne službe: vatrogasce, lekare hitne pomoći i saobraćajnu policiju. Njihovo prisustvo na ulazima u tunel trebalo je da zameni sofisticiranu automatizaciju i garantuje hitnu reakciju u slučaju nesreće. Ovakva praksa nije standardna u savremenom drumskom saobraćaju i svedoči o privremenim, neefikasnim i skupim rešenjima, dok prava kontrola bezbednosti nije uspostavljena.
Kao dodatna mera, postavljena je privremena svetlosna signalizacija, dok su automatski sistemi i dalje čekali na tehnički prijem. Nadzor se tako oslanjao više na ljude nego na tehnologiju.
Česta zatvaranja: Autoput koji ne funkcioniše
Od samog otvaranja, deonica Požega–Pakovraće nije u funkciji u kontinuitetu. Vozači se iz dana u dan suočavaju sa zatvaranjem trake, preusmerenjima i obaveštenjima o „dodatnim radovima“, koji su često neprecizno najavljeni ili potpuno izostanu. Kao razlozi navode se: „finiširanje radova“, „signalizacija“, „dodatne provere sistema“, a vozači ostaju zbunjeni i bez pravovremenih informacija.
Društvene mreže preplavljene su fotografijama zatvorenih portala, a ne postoji nijedna zvanična aplikacija ili sajt koji tačno obaveštava kada je deonica prohodna, a kada nije.
Cena projekta: Više od pola milijarde evra
Prema dostupnim podacima Ministarstva građevinarstva, izgradnja ove kratke, ali kompleksne deonice koštala je oko 450 miliona evra, odnosno više od 40 miliona evra po kilometru – što je značajno iznad regionalnog proseka. Cena tunela „Laz“ posebno izaziva sumnje, budući da su radovi više puta kasnili, modifikovani i dodatno plaćani izvođačima. Nema transparentnih podataka o eventualnim penalima, dodatnim troškovima ili rebalansu budžeta projekta.
Kritičari tvrde da je reč o još jednom primeru infrastrukturnog projekta u kojem su firme bliske vlastima ostvarile značajne profite, dok se troškovi i rizici prelivaju na građane.
Simbol neodgovornosti
Deonica Požega–Pakovraće, umesto da bude saobraćajna žila kucavica, postala je simbol inženjerske i pravne neodgovornosti, kao i političke instrumentalizacije javnih radova. Tunel bez dozvole, stalna prisutnost hitnih službi i zatvaranja bez najave – sve to ukazuje na sistemsku grešku u planiranju i upravljanju velikim projektima u Srbiji. A najveću cenu, kao i uvek, plaćaju građani – kroz budžet, kroz nerviranje na zatvorenim rampama i kroz izgubljeno poverenje u institucije.
