Toksična tajna pronađena skrivena u Zlatnim nijansama slavnog Rembranta

Toksična tajna pronađena skrivena u Zlatnim nijansama slavnog Rembranta

Holandsko zlatno doba ne bi bilo ni približno tako zlatno bez Rembrantovog posebnog dodira.

Hemičari u Rijksmuseumu i Univerzitetu u Amsterdamu su sada shvatili kako je holandski slikar iz 17. veka, Rembrandt van Rijn, doneo blistavu svetlost na scenu Noćne straže, koristeći pigment koji nikada ranije nije viđen u umetnikovoj paleti.

Tajna je u neobičnoj kombinaciji boja, uključujući olovo-kalaj žute i crveno-narandžaste pigmente napravljene od arsena i sumpora.

Čini se da je Rembrant namerno kombinovao ove toksične pigmente sa drugim bojama da bi stvorio zlatnu nijansu.

Otkriće je napravljeno u okviru velikog istraživačkog i konzervatorskog projekta, nazvanog Operacija Noćna straža, koji je počeo 2019. godine i koji nastoji da bolje razume Rembrantovo remek-delo.

Istoričari umetnosti kažu da je Rembrantova paleta poprimila „gotovo komičan nivo složenosti“, ali do nedavno se malo znalo o bojama koje je mešao za Noćnu stražu, svoje najslavnije delo.

Godine 2017, rendgenski snimak još jedne Rembrantove slike otkrio je „potpuno novi pigment“ u paleti holandskog slikara: žutu do narandžastu boju koja sadrži arsen, koja se zove veštački orpiment.

Zlato iz Noćne straže je, međutim, drugačije.

U 17. veku, neki bogati pigmenti su napravljeni dodavanjem dodatnog arsena ili sumpora zagrejanim prirodnim sumpornim rudama arsena kao što su orpiment ili realgar. Dakle, ja od boje korišćene za pravljenje zlata u Noćnoj straži potičem od žutih, narandžastih i crvenih pigmenata pararealgara.

Istraživači su uz pomoć mikroskopa otkrili da je Rembrant koristio male količine jarko narandžaste boje da istakne senke zlatnog veza koje se vide na rukavima i izvezenom kaputu jednog milicionera.

Dva pigmenta arsenik sulfida (crveno/narandžasti i žuti) je Rembrant ili pomešao da bi napravio zlato, ili su mu ih prodali u Amsterdamu već tako pomešane.

Slična mešavina pigmenta primećena kod drugog umetnika iz tog vremena sugeriše da bi poslednji scenario mogao biti realističniji.

Sve u svemu, nalazi sugerišu da je veći broj toksičnih pigmenata bio dostupan za upotrebu u Evropi 17. veka nego što su istoričari nekada mislili.

„Do danas je prisustvo pararealgara na evropskim slikama i umetničkim predmetima potvrđeno samo u nekoliko slučajeva“, pišu istraživači.

Možda je Rembrant bio na revolucionarnom putu, ili će možda dalja istraživanja drugih slika otkriti da je on bio samo jedan od mnogih umetnika iz 17. veka koji su slikali toksičnim pararealgar pigmentima.

Studija je objavljena u Heritage Science.