Životi male dece sve više se odvijaju unutar zatvorenih prostora, dok im se pristup zelenim površinama smanjuje. Roditelji su zabrinuti za bezbednost svojih mališana, a digitalna zabava često prevladava nad aktivnostima na otvorenom. Ovaj fenomen, nazvan „izumiranje iskustva“, postavlja ozbiljna pitanja o povezanosti dece s prirodom.
Istraživanja su pokazala da boravak u prirodi donosi brojne koristi za decu, uključujući povećanu fizičku aktivnost, poboljšanu koncentraciju i samokontrolu. Takođe, vreme provedeno na otvorenom doprinosi razvoju obrazovnih veština i kreativnosti. Kako bi se suprotstavili ovom udaljavanju od prirode, sve više se razvijaju šumske škole i programi koji integrišu igru u prirodi u obrazovanje ranog detinjstva.
Uprkos pozitivnim aspektima boravka na otvorenom, urbanizacija i stavovi roditelja igraju ključnu ulogu u ograničavanju vremena dece u prirodi. Digitalni uređaji često se smatraju glavnim krivcima, a digitalna zabava se doživljava kao zavisnost koja ometa fizičke aktivnosti. Međutim, nova istraživanja pokazuju da bi digitalne tehnologije mogle biti prilagođene za podsticanje povezanosti s prirodom.
Istraživanje se fokusiralo na načine na koje deca uzrasta do osam godina mogu da se vrate u prirodu pomoću tehnologije. Utvrđeno je da postoji nekoliko faza u povezivanju dece s prirodom: „biti u prirodi“, „biti sa prirodom“ i „biti za prirodu“. Ključna iskustva koja podstiču ovu vezu uključuju slobodno vreme u prirodi, posmatranje drugih sličnih sebi u prirodnim okruženjima, beleženje iskustava i sticanje samopouzdanja na otvorenom.
Jedna od najčešće korišćenih tehnologija su digitalni fotoaparati, koji su omogućili deci da dokumentuju i istražuju prirodu. Studije slučaja iz različitih delova sveta pokazale su kako fotografija pomaže deci da primete i istraže urbanu prirodu. U Brazilu, na primer, deca su pomoću fotografije uočila prirodne elemente koje su ranije ignorisala, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama prikupljala slike vrsta kako bi učila o ekosistemima.
Zvučne tehnologije takođe mogu igrati značajnu ulogu u povezivanju dece s prirodom. Alati poput ambijentalne kućice za ptice i Eko nature sound collector omogućavaju deci da čuju zvukove prirode čak i kada su u zatvorenom, što može pobuditi njihovu radoznalost i želju za istraživanjem vanjskog sveta.
Roditelji i vaspitači mogu iskoristiti postojeće tehnologije, kao što su kamere i aplikacije, kako bi decu podstakli na izlazak u prirodu. Pokrivanje ekrana pametnog telefona ili digitalnog fotoaparata može dodati element misterije i uzbuđenja dok deca istražuju svoj okoliš.
Završne preporuke pozivaju tehnološke programere da kreiraju specijalizovane alate koji će decu podsticati na istraživanje prirode, angažujući više čula i potičući igru na otvorenom. Ako se takvi alati razvijaju u saradnji s decom, porodicama i vaspitačima, postoji mogućnost da postanu široko prihvaćeni i korišćeni, čime će se stvoriti sigurniji i stimulativniji ambijent za igru na otvorenom.
Ovo istraživanje sugeriše da se tehnologija može iskoristiti kao sredstvo za vraćanje dece u prirodu, omogućavajući im da istražuju svet oko sebe, a istovremeno umanjujući brige roditelja o zavisnosti od digitalnih uređaja i bezbednosti dece.
