Prodavnice „sve za dolar“ kao maloprodaja hrane u SAD

Prodavnice „sve za dolar“ kao maloprodaja hrane u SAD

Istraživači sa Univerziteta Tafts otkrili su da su dolarske prodavnice sada najbrže rastuće maloprodaje hrane u susednim Sjedinjenim Državama – i da su udvostručili svoj udeo u ruralnim oblastima. Domaćinstva koja više kupuju u ovim prodavnicama takođe pripadaju grupi sa nižim prihodima, sa belcima na začelju. Nalazi su objavljeni 19. januara u American Journal of Public Health.

Studija, za koju istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Tufts i Fridman škole za nauku i politiku o ishrani na Univerzitetu Tufts veruju da je prva koja se bavi ovim trendom u poslednjih 10 godina, mogla bi imati značajne implikacije na politiku ishrane. Hrana i piće u prodavnicama u dolarima obično imaju manje hranljivih materija i više kalorija, dok samo mali procenat takvih prodavnica nudi sveže proizvode i meso. Njihov rastući otisak, posebno na udaljenom jugu, takođe je važan: ovi regioni već imaju više osnovne nivoe gojaznosti i nesigurnosti hrane.

„Dolarske prodavnice igraju sve važniju ulogu u kupovini hrane za domaćinstvo, ali istraživanja o njima nedostaju. Mnogi lokaliteti su uspostavili politike kao što su zakoni o zoniranju koji imaju za cilj da uspore širenje prodavnica dolara iako ne razumemo u potpunosti ulogu koju oni igraju“, kaže Venhui Feng, prvi autor rada i profesor zdravstvene politike Tuftsovog zdravstvenog plana i docent za javno zdravlje i medicinu u zajednici na Medicinskom fakultetu Univerziteta Tufts. „Naša studija je jedna od prvih koja koristi nacionalno reprezentativne podatke da bi sagledala ulogu prodavnica dolara na nivou domaćinstva.

Seoska putovanja izazvala su interesovanje istraživača za ovu temu. Dok je završavala svoj doktorski program, Feng je ljetovala širom Sjedinjenih Država, putujući udaljenim autoputevima koji su bili prošarani prodavnicama dolara.

„Bilo je iznenađujuće videti da je ova vrsta poslovanja dominirala mnogim oblastima koje sam posetio. Bio sam zaintrigiran“, kaže Feng.

Šon Keš, profesor globalne ishrane u Bergstrom fondaciji i vanredni profesor na Fridman školi za nauku i politiku o ishrani, imao je slično iskustvo kada je posetio svoj mali rodni grad u severnom delu Njujorka, gde je posmatrao stanovnike kako se gomilaju u lokalnoj prodavnici u dolarima za namirnice.

Njihovo novo istraživanje potvrđuje anegdote. Par, i koautor Elina T. Page iz Službe za ekonomska istraživanja Ministarstva poljoprivrede SAD, analizirali su kako Amerikanci koriste dolarske prodavnice za pristup hrani analizirajući podatke o kupovini hrane iz IRI Consumer Netvork, nacionalno reprezentativnog panela od oko 50.000 domaćinstava. . Podaci su obuhvatili kupovine od 2008. do 2020. godine. Oni su dali provokativnu sliku nutritivnih podela, sa domaćinstvima na čelu sa ljudima u boji, domaćinstvima u ruralnim oblastima i domaćinstvima sa nižim prihodima koja se sve više oslanjaju na prodavnice dolara.

Generalno, kako se prihodi ljudi povećavaju, oni troše manje svog budžeta u dolarskim prodavnicama, otkrili su istraživači Tuftsa. Ali takođe su otkrili da u ruralnim područjima i oblastima sa niskim prihodima ljudi troše u proseku više od pet odsto svog budžeta za hranu u prodavnicama dolara. Konkretno, ruralna ne-Hispanska crna domaćinstva troše 11,6 odsto svojih budžeta za hranu u prodavnicama dolara. Domaćinstva na ruralnom jugu takođe troše u velikom broju.

„Jug je vruća tačka“, kaže Keš, ekonomista za hranu i stariji autor lista. „Poslovni model sa dolarima je nastao na jugu. Tamo imaju više distributivnih centara, a takođe je i veća potražnja potrošača.“

To je primetna evolucija: prodavnice u dolarima su se nekada fokusirale prvenstveno na ličnu negu i zanatske predmete. Sada se proširuju da ponude unapred upakovane prehrambene artikle stabilne na polici. Ovi artikli mogu biti zgodni, ali često imaju suboptimalnu nutritivnu vrednost.

„Kada počnete da gledate na rasu i etničku pripadnost, postoje neke implikacije o jednakosti u smislu pristupa ljudi zdravoj hrani“, kaže Feng.

Dok prodavnice dolara nemaju tendenciju da se specijalizuju za svežu hranu i proizvode, one ispunjavaju prazninu koja se ne može zanemariti, posebno za ljude koji žive u udaljenim područjima. Na neki način, njihov porast je zapravo pozitivan razvoj, pružajući potrošačima opcije za hranu u oblastima sa slabom dostupnošću. S druge strane, nedavni rast troškova hrane u prodavnicama u dolarima izaziva zabrinutost da bi takve prodavnice mogle da potisnu lokalne prodavače putem konkurentnih cena, pišu istraživači – ostavljajući potrošačima ograničene, manje zdrave opcije.

Njih dvoje planiraju da se u budućnosti fokusiraju na zdravlje i ishode ishrane, naglašavajući vrste hrane koje se obično kupuju u prodavnicama dolara. „Sada radimo na studiji kako bismo videli kako je zdrava hrana kupljena u dolarskim prodavnicama u poređenju sa drugim maloprodajnim objektima“, kaže Feng.

U međuvremenu, par je uzbuđen što će biti na čelu sve većeg istraživanja. Nedavno su bili domaćini Tuftsove radionice o pristupu hrani, privlačeći istraživače iz cele zemlje. Razgovarali su o uticaju ekspanzije dolarskih prodavnica na pristup hrani, vezi između prodavnica dolara i gojaznosti, obrascima kupovine tokom pandemije COVID-19 i još mnogo toga.

Iako bi dolarske prodavnice mogle biti zrele za intervenciju politike hrane, par pažljivo ističe da prodavnice dolara verovatno neće prestići supermarkete u skorije vreme.

„Naši podaci jasno pokazuju da su dolarske prodavnice najbrže rastući format u smislu njihovog udela u dolaru za hranu. Istovremeno, čak i u grupama koje su najviše pogođene prihodima, rasnim i geografskim demografskim podacima, on je i dalje 10 odsto ili manje“, kaže Keš.