Naučnici predviđaju da će 2024. biti naš prvi pogled na Zemlju na 1,5°C

Naučnici predviđaju da će 2024. biti naš prvi pogled na Zemlju na 1,5°C

Zvanično je: 2023. je bila najtoplija godina na Zemlji ikada zabeležena, nadmašivši prethodni rekord postavljen 2016. sa velikom razlikom.

Prošla godina je takođe bila prva u kojoj je svet bio blizu 1,5°C (1,48°C) topliji od predindustrijskog proseka (1850-1900). Mi se suočavamo sa pragom na koji su nas naučnici pozvali da ograničimo dugoročno zagrevanje.

Neki naučnici, uključujući bivšeg Nasinog klimatologa Džejmsa Hansena, predviđaju da će 2024. biti prva godina čovečanstva iznad 1,5°C. Kako ono što su nekada bila strašna upozorenja stručnjaka za klimu postaju naša zajednička stvarnost, šta možete očekivati?

Ciljna temperatura od 1,5°C, sadržana u Pariskom sporazumu iz 2015. godine, nije razbijena pri prvom kontaktu. Većina klimatskih prelomnih tačaka za koje se naučnici plaše da bi zagrevanje moglo da izmakne kontroli ne očekuje se dok Zemlja ne bude konstantno toplija od 1,5°C.

Globalna prosečna temperatura će verovatno ponovo pasti kada se sadašnji El Ninjo (topla faza u prirodnom ciklusu fokusiranom na ekvatorijalni Tihi okean) rasprši.

Umesto toga, 2024. bi mogla biti naš prvi pogled na Zemlju na 1,5°C. Evo kako istraživanja sugerišu da će to izgledati za ljude i prirodu.

Tropski koralni grebeni su u vrućoj vodi. Ova staništa se sastoje od mreže životinja sličnih polipima (srodnih meduzama) i šarenih algi umotanih u kalcijum karbonat. Smatra se da složeni oblici koje grade u plitkoj vodi oko Zemljinog ekvatora sadrže više vrsta nego bilo koji drugi ekosistem.

„Korali su se prilagodili da žive u određenom temperaturnom opsegu, tako da kada su temperature okeana prevruće tokom dužeg perioda, korali mogu da izbele – gube šarene alge koje žive u njihovom tkivu i hrane ih fotosintezom – i mogu na kraju da umru“, kažu biolozi korala Adel Dikson i Marija Beger (Univerzitet u Lidsu) i fizičari Piter Kalmus (Nasa) i Skot F. Heron (Univerzitet Džejms Kuk).

Klimatske promene su već povećale učestalost ovih morskih toplotnih talasa. U svetu koji je topliji za 1,5°C, 99 procenata grebena biće izloženo nepodnošljivoj toploti prečesto da bi se oporavili, prema Diksonovom istraživanju, ugrožavajući hranu i prihode za otprilike milijardu ljudi – da ne spominjemo biodiverzitet.

Koralni grebeni će zaraditi svoju reputaciju „kanarinca u rudniku uglja“ zbog uticaja klimatskih promena na svet prirode. Kako globalno zagrevanje raste do 2°C, razaranja koja su već viđena na grebenima će postati očigledna na drugim mestima, prema analizi naučnika o biodiverzitetu Aleksa Pigota sa UCL:

„Otkrili smo da bi ograničavanje globalnog zagrevanja na 1,5°C ostavilo 15 odsto vrsta u riziku da naglo izgube najmanje jednu trećinu svog trenutnog geografskog opsega. Međutim, ovo se udvostručuje na 30 odsto vrsta na našoj sadašnjoj putanji od 2,5°C zagrevanje“.

#Ptice Stotine malih pingvina leže mrtvi, a njihovi sićušni okviri su mršavi. Očajnički su tražili hranu, ali su umrli od dugotrajne gladi, jer je zagrevanje okeana oteralo ribu. Ne žalosti me uvrede od strane CC poricatelja, to je surova realnost klimatskih promena. pic.tvitter.com/AGkjhlAkBP

Iznad 1,5°C, čovečanstvo rizikuje da izazove toplotne talase toliko intenzivne da prkose kapacitetu ljudskog tela da se ohladi.

Intenzivna toplota i vlažnost retko su se urotili da stvore temperature „mokrog sijalica“ od 35°C. Ovo je tačka u kojoj je vazduh previše vruć i vlažan da bi se znojio da bi vas ohladio – različito od temperature „suvog sijalice“ koju termometar izveštava.

Rastuća temperatura na Zemlji bi to uskoro mogla da promeni prema klimatskim naučnicima Tomu Metjuzu (Univerzitet Lafboro) i Kolinu Rejmondu (Kalifornijski tehnološki institut).

„Studije modeliranja su već pokazale da bi temperature vlažnog termometra mogle redovno da pređu 35°C ako svet pređe granicu zagrevanja od 2°C… sa Persijskim zalivom, Južnom Azijom i Severnom kineskom ravnicom na prvoj liniji smrtonosne vlažne vrućine“, kažu oni.

Ali različiti delovi sveta se zagrevaju različitom brzinom. U svetu koji je u proseku topliji za 1,5°C, temperature u vašem lokalnom području su možda porasle za više od toga.

Da bi to objasnili, Metjuz i Rejmond su proučavali zapise pojedinačnih meteoroloških stanica širom sveta i otkrili da se mnoge lokacije zatvaraju mnogo brže na smrtonosnom pragu toplote i vlažnosti.

„Učestalost kažnjavanja vlažnih temperatura (iznad 31°C, na primer) se više nego udvostručila širom sveta od 1979. godine, a na nekim od najtoplijih i najvlažnijih mesta na Zemlji, kao što su priobalni Ujedinjeni Arapski Emirati, temperature vlažnog termometra su već promakle. 35°C“, kažu oni.

„Klimatski omotač se gura u teritoriju gde naša fiziologija ne može da prati.“

Izumiranje vrsta i smrtonosna toplota postaju verovatniji nakon 1,5°C. Kao i katastrofalne oluje i urušavanje ledenih pokrivača.

Da bismo imali priliku da izbegnemo ove strahote, moramo eliminisati emisije gasova staklene bašte koji zagrevaju Zemlju, a to znači brzo izbacivanje uglja, nafte i gasa, koji čine 80 odsto korišćenja energije širom sveta.

Koliko brzo? Prema poslednjoj proceni, objavljenoj u oktobru, zaista veoma brzo.

„Ako čovečanstvo želi da ima 50-50 šanse da ograniči globalno zagrevanje na 1,5°C, možemo da emitujemo samo još 250 gigatona (milijardi metričkih tona) CO₂“, kažu naučnici za klimu i atmosferu Kris Smit sa Univerziteta u Lidsu i Robin. Lamboll na Imperial College London.

„Ovo zapravo daje svetu samo šest godina da dođe do neto nule.“