Urbano stanovništvo Kenije raste, program pristupačnog stanovanja suočen sa finansijskim izazovima

Urbano stanovništvo Kenije raste, program pristupačnog stanovanja suočen sa finansijskim izazovima

U srcu gusto naseljenog Kibera, najvećeg naselja u glavnom gradu Kenije, Jacinter Avino živi sa svojim suprugom i četvoro dece u skromnoj limenoj kući. Dok se mnogi sele iz takvih privremenih domova u trajnije stanove kroz vladin program pristupačnog stanovanja, Avino i njen muž mason suočavaju se sa finansijskim izazovima. Državne kuće, iako san mnogih, za njih nisu dostupne zbog visoke cene od 3.800 dolara, u poređenju sa njihovom limenom kućom koja je koštala 380 dolara, ali nema osnovne pogodnosti poput toaleta i tekuće vode.

Vlada Kenije je pokrenula ambiciozan plan za izgradnju 250.000 kuća godišnje kako bi rešila stambeni deficit zemlje, procenjen na 2 miliona jedinica prema Svetskoj banci. Iako je program započet 2022. godine, trenutno nema preciznih podataka o broju završenih stanova.

Trećina ukupne populacije Kenije, koja prelazi 50 miliona ljudi, živi u urbanim područjima. Od toga, 70% živi u neformalnim naseljima bez adekvatne infrastrukture, prema UN-Habitatu. Neki stanovnici Kenije su se uselili u stambene jedinice na periferiji Najrobija, kupujući jednosobne stanove prošle godine po ceni od 7.600 dolara. Na primer, Felister Muema, bivši ugostitelj od 55 godina, uplatio je depozit od 10% kroz štedni plan i planira da ostatak izmiri narednih 25 godina.

Stručnjaci ističu da je neophodno promeniti i ubrzati proces izgradnje i finansiranja kako bi se zadovoljile potrebe za stanovanjem u Keniji. Alternativni modeli finansiranja, poput kooperativne štednje, predstavljaju rešenje koje je već popularno među kenijskim preduzećima. Pored toga, istraživanja nove tehnologije poput 3-D štampanja za izgradnju kuća mogu značajno skratiti vreme izgradnje i smanjiti troškove u odnosu na tradicionalne metode gradnje.

Kompanija 14Trees već je primenila 3-D štampanje za izgradnju nekoliko kuća u Keniji, ističući potencijal ove tehnologije za rešavanje problema stambenih potreba na afričkom kontinentu. Ipak, i pored prednosti koje tehnološki napredak donosi, većina Kenijaca i dalje ne može priuštiti ni ovakve stanove. Na primer, cena kuće sa dve spavaće sobe iznosi 22.000 dolara, dok trosobna košta 29.000 dolara. Ipak, lokalna proizvodnja materijala i upotreba lokalnih štampača mogu pomoći u smanjenju troškova.

Finansiranje ostaje ključni izazov u ostvarivanju pristupačnog stanovanja u Keniji. U junu 2023. godine, parlament je usvojio zakon o novom porezu na stambene objekte od 1,5% na bruto prihod, namenjen za izgradnju pristupačnih stanova. Ovaj zakon se suočava sa pravnim osporavanjem, s obzirom da kritičari smatraju da je diskriminatorski prema zaposlenima sa formalnim radnim statusom.

Sukobi oko pitanja poreza na stanovanje doveli su do protesta mladih ljudi, uključujući i nasilno upadanje u parlament, koje je rezultiralo gubitkom života. Predsednik Vilijam Ruto brani potrebu za ovim porezom, ističući da je pristupačno stanovanje osnovno pravo.