Zabrana abortusa u Ohaju privremeno blokirana

Zabrana abortusa u Ohaju privremeno blokirana

Sudija iz Ohaja u sredu je privremeno blokirao sprovođenje državne zabrane abortusa koju su predvodili republikanci nakon oko šest nedelja nakon pravnih osporavanja od strane podružnice Planned Parenthood i drugih pružalaca abortusa, preneo je Rojters.

Sudija Kristijan Dženkins iz Okružnog suda Hamiltona u Sinsinatiju utvrdio je da ustav države uključuje pravo na abortus. Dženkinsova hitna naredba ističe za dve nedelje, ali su provajderi tražili od sudije još jednu naredbu koja bi blokirala zakon sve dok je tužba u toku.

„Zahvalni smo što, za sada, stanovnici Ohaja ponovo mogu da imaju širok pristup nezi abortusa u svojoj državi“, naveli su tužioci u zajedničkoj izjavi.

Kancelarija državnog tužioca Ohaja Dejva Josta, koja brani zakon, razmatra odluku i konsultovaće se sa republikanskim guvernerom Majkom Divajnom o sledećim koracima, rekla je portparol Josta Betani Mekorkl.

Ohajo je 2019. godine doneo zakon o zabrani abortusa kada se detektuje otkucaj srca fetusa, obično oko šest nedelja, sa izuzecima za sprečavanje smrti ili ozbiljne povrede majke, ali ne i za silovanje ili incest.

Državni Vrhovni sud dozvolio je da zakon stupi na snagu u julu nakon što je Vrhovni sud SAD poništio svoju značajnu presudu iz 1973. godine u predmetu Roe protiv Vejda kojim se garantuju prava na abortus širom zemlje. Zakon Ohaja je privukao nacionalnu pažnju kasnije tog meseca kada je 10-godišnja žrtva silovanja bila primorana da otputuje u Indijanu da bi abortirala.

U svojoj tužbi od 2. septembra, Planned Parenthood i drugi pružaoci usluga su tvrdili da državni ustav i dalje štiti pravo na abortus.

Dženkins se složio, delimično zbog amandmana na državni ustav iz 2011. koji zabranjuje zakone koji zabranjuju prodaju ili kupovinu zdravstvene zaštite koju su prvobitno nameravali protivnici saveznog zakona o pristupačnoj nezi da očuvaju „slobodu zdravstvene zaštite“.

Sudija je rekao da je, uprkos svom poreklu, amandman „direktno priznanje fundamentalne prirode prava na slobodu u odlukama o zdravstvenoj zaštiti“.