Rusija i Iran su u januaru u veličanstvenoj Velikoj dvorani Kremlja svečano potpisali strateški sporazum. Ovaj potez je bio signal svetu da se dve države, koje je Zapad izopštio, sada zbližavaju. Međutim, samo pet meseci kasnije, nakon izraelskog napada na Iran, čini se da Rusija nije voljna da pomogne svom partneru.
Iako zajednički sporazum ne predviđa obavezu pomaganja u slučaju napada, iranski lideri su očekivali više od samo verbalne podrške. Ministar spoljnih poslova Irana, Abas Arakči, posetio je Moskvu, gde ga je predsednik Vladimir Putin srdačno primio i osudio izraelski napad. Ipak, konkretne mere pomoći ostale su nejasne.
Putinov portparol je naglasio da politička podrška i posredničke ponude predstavljaju značajnu pomoć, ali to nije ono što je Teheran očekivao. Rusija može da profitira od rata u regionu, ali Putin ne želi vojno angažovanje zbog sopstvenih problema u Ukrajini.
Politički, Putin se suočava sa krhkim vezama sa Sjedinjenim Američkim Državama i ne želi da pokvari odnose sa Donaldom Trampom. Ove veze su mu omogućile da delimično prekine izolaciju u zapadnom svetu, ali sada se postavlja pitanje da li će ostaviti Iran na cedilu.
U međuvremenu, razvoj događaja u regionu prati se s nevericom. Rusija je nekada bila ključni igrač u Siriji, ali je izgubila svog najvažnijeg partnera, Bašara al Asada. Sada, ako iranski režim padne, Moskva bi mogla postati utočište za iranske lidere.
