Primirje u Libiji, 55 mrtvih i 150 ranjenih

Primirje u Libiji, 55 mrtvih i 150 ranjenih

Hapšenje lidera jedne od najmoćnijih milicija u Tripoliju, dovela je još jednom ovu beznadežno podeljenu državu na ivicu novog građanskog rata, pošto je u sukobima, koji su besneli dva dana, ubijeno 55 i ranjeno 150 osoba. Primirje uspostavljeno tek kada je komandant kontroverzne 444. brigade pušten iz zatvora.

Libijske vlasti postavile su tri poljske bolnice i na mesto sukoba uputile 60 vozila hitne pomoći, pokušavajući da izađu na kraj sa posledicama novog sukoba rivalskih milicija u Tripoliju, koji je izbio posle hapšenja komandanta 444. bataljona Mahmuda Hamze.

Razlozi zbog kojih su pripadnici Posebne jedinice za odvraćanje uhapsili Hamzu nisu u potpunosti razjašnjeni, ali su njegove pristalice odmah otvorile vatru na pripadnike rivalskih snaga, zbog čega je u libijskoj prestonici vanredno stanje trajalo više od dva dana.

Posebna jedinica za odvraćanje i Hamzina 444. brigada, bar nominalno, predstavljaju snage ministarstva unutrašnjih poslova prelazne vlade čije se sedište nalazi u Tripoliju.

Da stvar bude komplikovanija, Hamza je bio drugi čovek snaga za odvraćanje do 2019. godine, kada je odlučio da formira 444. brigadu i preuzme kontrolu nad velikim delom Tripolija sve do 170 kilometara udaljenog Bani Valida.

Rivalske frakcije su se, prethodno, ozbiljno sukobile i pre dve godine, kada su predstavnici Turske, posle ozbiljne diplomatske gimnastike, izdejstvovali prekid vatre i razmenu zarobljenika.

Tokom borbi, evakuisano je oko 250 porodica iz zgrada oko kojih su se vodile najžešće borbe, a situacija se smirila tek kada je premijer vlade u Tripoliju Abdul Hamid Dbeiba uspeo da ubedi komandante Posebne jedinice za odvraćanje da Hamzu puste iz zatvora.

Komandant 444. brigade je, kako navode libijski mediji, uhapšen na aerodromu, dok je pokušavao da otputuje iz zemlje, a taj objekat je skoro dva dana bio zatvoren zbog pucnjave koja je usledila.

Politička kriza u Libiji, koja se povremeno pretvara u otvorene sukobe, gotovo bez prestanka traje još od svrgavanja režima Moamera el Gadafija 2011. godine. Međunarodna zajednica je nadu za izlaz iz ćorsokaka tražila u predsedničkim izborima, koji su trebali da budu održani krajem 2021. godine, ali je ta inicijativa neslavno propala zbog nasilja, političkog natezanja i nejasnih pravila.

Izostanak volje za političkim rešenjem krize Libiju je pretvorio u poligon za isprobavanje novog oružja i natezanje velikih sila, uključujući SAD, Rusiju, Tursku, Italiju, Francusku i nekoliko arapskih država.

Otkazivanjem izbora, najavljivanim za decembar prošle godine, praktično je okončan i mandat Abdulhamida Dbeibe, ali je on odbio da preda vlast kabinetu koji je, u međuvremenu, na istoku formirao njegov glavni politički rival – Fathi Bašaga.

Bašaga, koji je popularnost stekao najavljujući borbu protiv korupcije i uticaja milicija, u međuvremenu je u velikoj meri izgubio veliki deo harizme, stupajući u saveze sa dojučerašnjim političkim protivnicima, pa sada, ni on i Dbeiba ne predstavljaju „glas naroda“.

Libijci su, u suštini, prilično skeptični mogu li slobodni i pošteni izbori uopšte biti održani u državi kojom dominiraju lokalne, mahom naoružane, frakcije, korupcija i otvorena neprijateljstva.

Datum održavanja izbora je, međutim, nemoguće predvideti, jer su najznačajniji kandidati za prvog direktno biranog predsednika Libije Gadafijev sin Sejf el Islam, samozvani „feldmaršal“ Kalifa Haftar, Dbeiba – premijer koji je obećao da se neće kandidovati, te bivši ministar unutrašnjih poslova Fathi Bašaga.

Dbaiba je, uz „feldmaršala“ Haftara i Sejfa el Islama, bio na listi predsedničkih kandidata koje Vašington smatra „suštinski neprihvatljivim“, što zbog poternica koje su raspisali različiti sudovi, što zbog drugih grehova, poput korupcije.

Ujedinjene nacije su, reagujući na novi talas nasilja, izrazile zabrinutost da bi ovakav razvoj situacije mogao negativno da utiče na proces pripreme izbora, čije se održavanje odlaže već pune dve godine.

„Sve strane moraju da se trude da očuvaju bezbednosne napretke postignute u prethodnih godinama i otvorena pitanja rešavati dijalogom“, smatra svetske organizacija.