Južna Afrika se suočava sa ozbiljnim nedostatkom vode

Južna Afrika se suočava sa ozbiljnim nedostatkom vode

Južna Afrika se suočava sa ozbiljnim nedostatkom vode, rangirana kao 30. najsušnija zemlja na svetu. Kako populacija raste, tako postaje sve važnije mudro upravljati vodenim resursima, posebno s obzirom na povećane suše uzrokovane klimatskim promenama. Nedostatak čiste vode ne samo da negativno utiče na zdravlje stanovništva već i na proizvodnju hrane.

Saul Ngarava, poljoprivredni ekonomista, sproveo je istraživanje nad 1.184 domaćinstava u severozapadnim, severnim i istočnim provincijama Južne Afrike kako bi analizirao različite pristupe upravljanju vodom i njihov uticaj na sigurnost vode, energije i hrane. Otkrio je da najbolji rezultati proizilaze iz demokratskog upravljanja vodom od strane različitih organizacija koje sarađuju zajedno.

Upravljanje vodama u zemlji vođeno je ustavom koji garantuje pravo svakog pojedinca na pristup dovoljnoj količini vode i hrane. Ovakav pristup podrazumeva jasno definisane odgovornosti na različitim nivoima vlasti, od nacionalne do lokalne.

Nacionalni zakon o vodama, donet 1998. godine, ima za cilj upravljanje ograničenim vodenim resursima kroz različite lokalne institucije. Ove institucije obuhvataju agencije za upravljanje slivovima, udruženja korisnika vode, međunarodne organizacije i Vodni tribunal.

Pravilno upravljanje vodom ključno je za podršku razvoju, stvaranje radnih mesta i smanjenje siromaštva. Stoga je od vitalnog značaja da se vodni resursi koriste efikasno u nacionalnom planiranju.

Postoje različiti modeli upravljanja vodama u Južnoj Africi, uključujući vertikalni i horizontalni pristup. Na primer, udruženja korisnika vode i partnerstva za sliv igraju važnu ulogu u ovom procesu.

U Južnoj Africi postoji 43 udruženja korisnika vode koja obuhvataju komercijalne, nove i male poljoprivrednike u glavnim poljoprivrednim oblastima. Ova udruženja pružaju vodu za navodnjavanje i domaćinstvima u tim područjima.

Sa druge strane, partnerstva za sliv fokusiraju se na manje oblasti i očuvanje rečnih sistema radi podsticanja lokalnog ekonomskog razvoja. Ova partnerstva se oslanjaju na prirodne resurse poput izvora vode, divljeg voća i drva za ogrev.

Istraživanje je pokazalo da model partnerstva za sliv, poput Umzimvubu Catchment Partnership u provinciji Istočni Kejp, može povećati sigurnost vode, energije i hrane za lokalno stanovništvo. Ovakav pristup omogućava bolju upotrebu resursa i smanjuje zavisnost od centralizovanih sistema upravljanja.

Uprkos postojanju udruženja korisnika vode poput Vaalharts udruženja, koje se fokusira na sigurnost vode za komercijalne poljoprivrednike, partnerstva za sliv pokazuju se kao efikasniji modeli upravljanja vodnim resursima.