Nemački državljanin osuđen na smrt u Belorusiji zatražio zvanično pomilovanje

Nemački državljanin osuđen na smrt u Belorusiji zatražio zvanično pomilovanje

Nemački državljanin Riko Kriger, koji je u Belorusiji osuđen na smrtnu kaznu zbog optužbi za terorizam, zatražio je zvanično pomilovanje, objavio je danas Telegram kanal blizak predsedniku Aleksandru Lukašenku.

Kako navodi agencija Belta, Lukašenko je saopštio da će on, kao predsednik, doneti konačnu odluku u ovom slučaju, a takođe je pozvao ljude upoznate sa situacijom na razgovor.

„Odluka mora da se donese. Samo želim da se konsultujem sa vama u vezi sa tim“, poručio je on neidentifikovanim osobama koje su na slici prikazane sa njim za stolom.

U intervjuu za državnu televiziju Belorusija-1 objavljenom prošle nedelje, Kriger je rekao da je dobio zadatak od ukrajinske bezbednosne službe SBU da fotografiše vojna mesta u Belorusiji prošlog oktobra i da mu je rečeno da postavi eksploziv na prugu jugoistočno od Minska.

Došlo je do eksplozije u kojoj niko nije povređen.

Rojters navodi da nije poznato da li je Kriger govorio pod prinudom.

Ministarstvo spoljnih poslova Nemačke potvrdilo je ranije ovog meseca da je nemački državljanin osuđen na smrt u Belorusiji, jedinoj evropskoj zemlji u kojoj se i dalje primenjuje smrtna kazna.

Riko Kriger, star 30 godina, osuđen je pred sudom u Minsku na tajnom suđenju krajem juna, navela je beloruska grupa za ljudska prava „Viasna“. Kako prenosi Dojče vele, presuda je povezana sa pukom Kastus Kalinouski, vojnom jedinicom koju čine beloruski građani koji se bore zajedno sa Ukrajinom protiv Rusije.

Ovaj zahtev dolazi u trenutku kada Rusija pregovara sa Zapadom o mogućoj razmeni zatvorenika u koju je uključen američki novinar Evan Gerškovič, koji je u Rusiji osuđen za špijuniranje, što on negira.

Među onima koje bi Rusija želela da oslobodi je Vadim Krasikov, Rus koji u Nemačkoj služi doživotnu kaznu zatvora zbog ubistva, piše britanska agencija.

U poslednje dve godine, Belorusija je odobrila pogubljenje kao kaznu za veleizdaju i „pokušaj terorizma“. Osuđeni se ubijaju vatrenim oružjem. Datumi pogubljenja nisu objavljeni. Tela mrtvih se ne vraćaju porodicama, a one nisu obavešteni ni o lokaciji sahrane pogubljenih.