Neki Libanci koji strahuju da dolazi rat imaju neobičan rezervni plan: preseljenje u Siriju

Neki Libanci koji strahuju da dolazi rat imaju neobičan rezervni plan: preseljenje u Siriju

Stanovnici južnih predgrađa Bejruta pokušavaju da naprave planove za vanredne situacije otkako je izraelski vazdušni napad na stambenu zgradu u prometnom kraju ubio visokog komandanta Hezbolaha i izazvao strah od rata punog razmera.

Za većinu, to znači preseljenje kod rođaka ili iznajmljivanje domova u hrišćanskim, druzskim ili sunitskim većinskim oblastima Libana koje se generalno smatraju bezbednijim od oblasti sa većinskim šiitima gde militantna grupa Hezbolah ima svoje glavne operacije i bazu podrške.

Ali za mali broj, plan B je preseljenje u susednu Siriju.

Iako je Sirija u 14. godini građanskog rata, aktivne borbe su odavno zamrznute u većem delu zemlje. Državljani Libana, koji mogu da pređu granicu bez vize, redovno posećuju Damask. A iznajmljivanje stana je znatno jeftinije u Siriji nego u Libanu.

Zahra Gadar je rekla da su ona i njena porodica bili potreseni kada su videli stambenu zgradu srušenu u ruševine usled napada dronova 30. jula u njenom području, poznatom kao Dahiieh. Zajedno sa komandantom Hezbolaha Fuadom Šukurom, dvoje dece i tri žene su poginule, a na desetine je povređeno u ciljanom izraelskom napadu.

Ranije je libanska prestonica bila uglavnom netaknuta skoro svakodnevnim prekograničnim sukobima koji su od 8. oktobra raselili oko 100.000 ljudi iz južnog Libana i još desetine hiljada u Izraelu. Tada je Hezbolah počeo da ispaljuje rakete na severni Izrael u znak podrške svog saveznika Hamasa, koji je dan ranije predvodio smrtonosnu raciju u Izraelu u kojoj je ubijeno oko 1.200 ljudi i uzeo još 250 talaca. Izrael je odgovorio vazdušnim bombardovanjem i kopnenom ofanzivom u Gazi u kojoj je poginulo više od 40.000 Palestinaca.

Poslednjih nedelja sukob u Libanu se pojavio na ivici izmicanja kontroli.

Gadar je rekla da je njena porodica prvo razmišljala da se preseli u Liban, ali su je obeshrabrile objave na društvenim mrežama u kojima su raseljeni civili, zajedno sa Hezbolahom, bili krivi za pretnju sveopšteg rata. Takođe, rastuća potražnja je dovela do naglog povećanja kirija.

„Otkrili smo da kirije počinju od 700 dolara, a to je za kuću u kojoj nam ne bi bilo previše udobno“, rekla je ona. Taj iznos je više nego što mnogi Libanci zarade za mesec dana.

Pa su pogledali preko granice.

Gadarova porodica pronašla je četvorosoban stan u Alepu, gradu na severozapadu Sirije, za 150 dolara mesečno. Platili su unapred šest meseci kirije i vratili se u Liban.

Izrael povremeno pokreće vazdušne napade na Siriju, obično gađajući vojne lokacije ili militante povezane sa Iranom, ali vlada Bašara Asada je uglavnom stajala po strani trenutnog regionalnog sukoba.

Izrael i Hezbolah su se 2006. godine borili u mukotrpnom jednomesečnom ratu koji je uništio veći deo južnog Libana i južnih predgrađa Bejruta. U to vreme, oko 180.000 Libanaca je našlo utočište u Siriji, a mnogi su se sklonili u škole, džamije i prazne fabrike. Oni koji su to mogli da priušte iznajmili su kuće. Neki su pustili trajne korene.

Ravad Isa, tada tinejdžer, pobegao je u Siriju sa roditeljima. Vratili su se u Liban kada se rat završio, ali je Isin otac iskoristio deo svoje ušteđevine da kupi kuću u sirijskoj provinciji Hama, za svaki slučaj.

„Na taj način, ako se dogodi još jedan rat, već bismo imali spremnu kuću“, rekao je Isa.

Kuća i okolina su bili netaknuti građanskim ratom u Siriji, rekao je on. Pre nekoliko nedelja, njegova sestra i njen muž otišli ​​su da spreme kuću za povratak porodice, u slučaju da se situacija u Libanu pogorša.

Isa, koji radi u video produkciji, rekao je da je prvobitno planirao da iznajmi stan u Libanu ako se sukob proširi, umesto da se pridruži porodici u Siriji.

Ali u „bezbednim“ oblastima Bejruta „traže fantastične cene“, rekao je on. Jedan stanodavac je naplaćivao 900 dolara za sobu u zajedničkom stanu. „A van Bejruta nije mnogo bolje.

Azam Ali, sirijski novinar u Damasku, rekao je za Asošiejted pres da je u prvih nekoliko dana nakon štrajka u Dahiji video priliv Libanaca koji iznajmljuju hotelske sobe i kuće u gradu. Libanska porodica – prijatelji jednog prijatelja – ostala je u njegovoj kući nekoliko dana, rekao je on.

On je u objavi na Fejsbuku poželeo dobrodošlicu Libancima, rekavši da su „učinili stari grad Damask lepšim“.

Nakon što je izgledalo da se situacija smirila, „neki su se vratili, a neki su ostali ovde, ali većina je ostala“, rekao je on.

Nijedna agencija nije zabeležila koliko se ljudi preselilo iz Libana u Siriju poslednjih meseci. Rasprostranjeni su širom zemlje i nisu registrovani kao izbeglice, što otežava praćenje migracije. Anegdotski dokazi sugerišu da su brojevi mali.

Od 80 ljudi raseljenih iz južnog Libana koji žive u širem Bejrutu — uključujući libanske, sirijske i palestinske izbeglice — najmanje 20 je reklo da razmatraju utočište u Siriji ako rat u Libanu eskalira, prema intervjuima koje su vodili istraživači pod nadzorom Jasmin Lilian Diab, direktora Instituta za proučavanje migracija na Libano-američkom univerzitetu.

Diab je primetio da su Libanci koji razmatraju ovu rutu bili niša grupa koja je imala „postojeće mreže u Siriji, bilo poslovne mreže, porodice ili prijatelje“.

Ratna pretnja takođe nije izazvala masovnu obrnutu migraciju Sirijaca iz Libana. Oko 775.000 Sirijaca je registrovano u Agenciji za izbeglice Ujedinjenih nacija u Libanu, a veruje se da još stotine hiljada nije registrovano u toj zemlji.

Dok su borbe u Siriji zamrle, mnoge izbeglice strahuju da bi, ako se vrate, mogle biti uhapšene zbog stvarnih ili navodnih veza sa opozicijom Asadu ili prisilno regrutovane u vojsku. Ako napuste Liban da bi izbegli rat, mogli bi da izgube status izbeglice, iako neki prelaze napred-nazad krijumčarskim rutama, a da se njihovo kretanje ne evidentira.

Mnogi stanovnici Dahije odahnuli su kada se ispostavilo da je intenzivna razmena udara između Izraela i Hezbolaha 25. jula kratko trajala. Ali Gadar je rekla da i dalje brine da će se situacija pogoršati, zbog čega će njena porodica da pobegne.

„U svakom slučaju je neophodno imati rezervni plan“, rekla je ona.