NASA-ina megaroketa nove generacije sprema se za debitantsko probno lansiranje na Mesec

NASA-ina megaroketa nove generacije sprema se za debitantsko probno lansiranje na Mesec

Zemaljski timovi počeli su da napajaju NASA-in kolosalni raketni brod sledeće generacije za njegovo planirano debitantsko lansiranje u ponedeljak na šestonedeljnom probnom letu bez posade oko Meseca i nazad, čime je započeo program svemirske agencije Artemis , naslednik Apolona.

32 sprata, dvostepena raketa Space Launch Sistem (SLS) i njena kapsula posade Orion trebalo je da polete iz svemirskog centra Kenedi u Kejp Kanaveralu na Floridi, tokom dvosatnog lansirnog perioda od 8:33. ujutru EDT (12:33 GMT).

Prvo putovanje SLS-Oriona, misije nazvane Artemis I, ima za cilj da prođe vozilo od 5,75 miliona funti kroz njegove korake i pomeri granice dizajna pre nego što Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir smatra da je pouzdano za prevoz astronauta.

Oglašen kao najmoćnija, složena raketa na svetu, SLS predstavlja najveći novi sistem za vertikalno lansiranje koji je američka svemirska agencija izgradila od Saturna V koji je leteo tokom programa Apolo meseca 1960-ih i 1970-ih.

Pre zore u ponedeljak, timovi na istorijskoj lansirnoj rampi 39B počeli su da pune rezervoare goriva rakete sa nekoliko stotina hiljada galona super-hlađenog tečnog kiseonika i tečnog vodoničnog goriva.

Jedno pitanje koje su zvaničnici NASA-e prošle nedelje naveli kao potencijalni zastoj za lansiranje u ponedeljak bio bi bilo kakav znak tokom dopunjavanja raketa gorivom da novopopravljeni priključak vodonika nije uspeo da izdrži. Zvaničnici NASA-e rekli su u nedelju da takođe razmatraju potencijalno, ali manje curenje helijuma u ​​opremi lansirne rampe.

U ponedeljak ujutru, inženjeri su rešavali „problem sa ispuštanjem motora“ na lansirnoj rampi, kao i nakupljanje mraza na unutrašnjem zaptivaču rezervoara, prema komentatoru NASA-e.

Ako je odbrojavanje zaustavljeno iz bilo kog razloga, NASA je postavila 2. i 5. septembar kao rezervne datume lansiranja.

Inače, odbrojavanje u ponedeljak trebalo bi da se završi tako što će se četiri glavna raketna motora R-25 i njena dva raketna pojačivača zapaliti da bi proizveli 8,8 miliona funti potiska, oko 15% više potiska nego što ga proizvodi Saturn V, šaljući letelicu u nebo.

Otprilike 90 minuta nakon lansiranja, gornji stepen rakete će izbaciti Orion iz Zemljine orbite na kurs za 42-dnevni let koji će ga dovesti do 60 milja od površine Meseca pre nego što otplovi 40.000 milja (64.374 km) iza Meseca i nazad do Zemlja. Očekuje se da će kapsula pljusnuti u Pacifik 10. oktobra.

Iako na brodu neće biti ljudi, Orion će nositi simuliranu posadu od tri – jednog muškarca i dve ženske lutke – opremljene senzorima za merenje nivoa radijacije i drugih stresova koje bi astronauti u stvarnom životu iskusili.

Glavni cilj misije je testiranje izdržljivosti Orionovog toplotnog štita tokom ponovnog ulaska dok udara u Zemljinu atmosferu brzinom od 24.500 milja (39.429 km) na sat, ili 32 puta većom od brzine zvuka, po povratku iz lunarne orbite – mnogo brže nego češći ponovni ulazak kapsula astronauta koji se vraćaju iz niske orbite Zemlje.

Toplotni štit je dizajniran da izdrži trenje pri ponovnom ulasku za koje se očekuje da podigne temperaturu izvan kapsule na skoro 5.000 stepeni Farenhajta (2.760 Celzijusa).

NASA-in program Artemis – nazvan po boginji koja je bila Apolonova sestra bliznakinja u drevnoj grčkoj mitologiji – ima za cilj da vrati astronaute na Mesec već 2025. Takođe nastoji da uspostavi dugoročnu lunarnu koloniju kao odskočnu dasku ka još ambicioznijoj budućnosti putovanja koja šalju ljude na Mars.

Više od decenije u razvoju sa godinama kašnjenja i milijardama dolara prekoračenja budžeta, svemirska letelica SLS-Orion je do sada koštala NASA-u najmanje 37 milijardi dolara, uključujući projektovanje, izgradnju, testiranje i zemaljske objekte.

Šef NASA-e Bil Nelson branio je program kao blagodat za istraživanje svemira i „ekonomski motor“, napominjući da je samo tokom 2019. godine, na primer, Artemis ostvario 14 milijardi dolara u trgovini i podržao 70.000 radnih mesta u SAD.

Među najvećim finansijskim korisnicima programa su glavni SLS i Orion primarni izvođači – Boeing Co (BA.N) i Lockheed Martin Corp (LMT.N), respektivno.

Dvanaest astronauta hodalo je po Mesecu tokom šest misija Apolo sa ljudskom posadom koje su sletele od 1969. do 1972. godine, jedinih svemirskih letova koji su još uvek postavili ljude na površinu Meseca.

Ako uspe, Artemis I će utrti put do prve misije SLS-Orion sa posadom, leta oko Meseca koji je označen kao Artemis II, već 2024. godine, nakon čega će posle godinu dana ili više uslediti putovanje Artemis III. na površinu Meseca.

Artemis III uključuje mnogo veći stepen ili složenost integraciju SLS-Orion-a sa serijom svemirskih letelica koje će izgraditi i leteti kompanija za lansiranje Elona Maska SpaceKs.

To uključuje SpaceKs-ovo sopstveno teško vozilo za lansiranje i sletanje na Mesec, koje je još uvek u razvoju, kao i nekoliko komponenti koje treba da budu izgrađene – orbitalno skladište goriva i svemirski tankeri za punjenje. Čak i odela za šetnju po novom mesecu ostaje da se dizajniraju.

Kancelarija generalnog inspektora NASA-e je prošle godine saopštila da je veća verovatnoća da će prvo sletanje na Lunar Artemis III biti ostvareno dve do tri godine kasnije od ciljanog datuma agencije za kraj 2025.