Pre pandemije, stariji migranti iz zemalja sa niskim i srednjim prihodima imali su niže stope smrtnosti u institucionalnoj nezi nego stariji Šveđani. Međutim, tokom pandemije došlo je do preokreta u ovom obrascu. „Bila sam veoma iznenađena ovim rezultatom. Ovo predstavlja značajan odmak od tipičnih obrazaca i naglašava nerazmeran uticaj pandemije na migrantske populacije“, izjavila je Eleonora Musino, istraživačica demografije na Univerzitetu u Stokholmu.
Poznato je iz prethodnih studija da su migranti u Švedskoj imali višu smrtnost od COVID-19 nego domaći stanovnici, posebno tokom prve godine pandemije. Razlozi za to su često objašnjeni razlikama u obrascima kretanja i socijalizacije. Musino i njeni kolege su očekivali da će život u institucijama za negu imati veliki izjednačavajući efekat na smrtnost.
Istraživači su otkrili da su postavke za negu imale mali uticaj, a razlika u smrtnosti između migranata i domaćih stanovnika ostala je značajna. „Verovali smo da će svi koji žive u institucijama biti izloženi istim rutinama. Stoga je vrlo čudno da neki ljudi imaju nepovoljnu poziciju uprkos životu u istom kontekstu“, dodala je Musino.
Održavanje razlika između domaćih stanovnika i migranata, čak i u strogo kontrolisanim institucionalnim okruženjima, sugeriše da faktori izvan razlika na nivou objekta, kao što su sistemske prepreke ili različito tretiranje, mogu doprineti ovim nejednakostima. „Ovi rezultati naglašavaju hitnu potrebu za ciljanom strategijom javnog zdravlja tokom budućih pandemija“, zaključila je Musino.
Istraživanje je koristilo podatke o ukupnoj populaciji Švedske (2019–2022) i analiziralo učesnike starije od 70 godina prema postavkama nege i statusu migracije. Istraživači su analizirali prvu i drugu godinu pandemije, uz pre-pandemijske podatke o smrtnosti za kontekst.
