Lisice su se prilagodile i proširile unutar Londona, gde su se od 1930-ih godina suočile sa urbanizacijom koja je obuhvatila njihovo prvobitno stanište. Dok neki uživaju u njihovom prisustvu, drugi ih vide kao štetočine zbog izmeta i razbacanog smeća. Ova podela mišljenja inspirisala je Trevora Vilijamsa da pre skoro 35 godina osnuje „Projekat Lisica“.
Ovaj projekat je evoluirao od pružanja informacija do spasavanja 1.400 lisica godišnje, uključujući 400 mladunaca. Mladunci se socijalizuju u grupama od pet pre nego što budu pušteni u prirodu, dok se odrasle lisice oslobađaju u naseljima gde su pronađene. Međutim, samo oko polovine rehabilitovanih lisica uspeva da preživi u divljini.
Istraživanja pokazuju da rehabilitovane lisice često pokazuju riskantnije ponašanje i lutaju dalje nego pre, što ih izlaže većem riziku od saobraćaja. Trevor Vilijams, nekadašnji muzičar, aktivno se bori za zaštitu lisica, preusmerivši svoje napore na London, gde su nekada bile rutinski ubijane.
Procene govore da u Londonu živi oko 15.000 lisica. „Projekat Lisica“ pokriva deo južnog Londona, dok druge organizacije rade na zaštiti lisica i drugih životinja u različitim delovima grada. Glavne pretnje za lisice uključuju automobile, zaglavljivanje u mrežama fudbalskih golova i razne bolesti, poput šuge.
