Kako zemlje pooštravaju anti-gej zakone, sve više LGBTK+ migranata traži sigurnost i azil u Evropi

Kako zemlje pooštravaju anti-gej zakone, sve više LGBTK+ migranata traži sigurnost i azil u Evropi

Ela Entoni je znala da mora napustiti svoju rodnu Nigeriju kada je izbegla nasilni brak, samo da bi se suočila sa prijetnjama od gnevnih rođaka koji su prijetili da će je prijaviti policiji zbog njenog gej identiteta.

Pobjegavši od moguće zatvorske kazne, Entoni je zajedno sa svojom partnerkom 2014. godine krenula u Libiju, a zatim u Italiju, gdje su oboje dobili azil. Njihova priča je samo jedna od mnogih koje ilustriraju kako se sve više migranata iz Afrike i Bliskog istoka suočava sa prijetnjama od progona zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, navode advokati.

Dok mnogi migranti koji dolaze u Italiju bježe od rata, sukoba i siromaštva, sve je više onih koji bježe od mogućih zatvorskih i smrtnih kazni zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Entoni i njena partnerka Doris Ezuruike Činonso su živi primjer da je moguće dobiti azil, iako su izazovi i dalje prisutni, posebno za LGBTK+ izbjeglice.

„Svakako da život ovdje u Italiji nije 100% ono što želimo. Ali recimo da je 80% bolji nego u mojoj zemlji“, rekla je Činonso. U Nigeriji, dodaje ona, „ako imate sreće, završite u zatvoru. Ako nemaš sreće, oni će te ubiti.“

I dok evropske zemlje usvajaju ili pooštravaju zakone protiv homoseksualizma, sve je više migranata koji traže azil na osnovu progonjenosti zbog svoje seksualne orijentacije. Međutim, proces dobijanja azila nije lak, a mnogi se suočavaju sa preprekama tokom intervjua i nedovoljnim razumijevanjem stranih anketara o zakonima u njihovim zemljama porijekla.

Iako Direktiva EU daje posebnu zaštitu osobama ugroženim zbog seksualne diskriminacije, implementacija i podrška u zemljama koje primaju izbjeglice nisu uvijek dosljedne. Također, nedostatak podrške u samim evropskim zemljama može negativno utjecati na sigurnost LGBTK+ izbjeglica.

Entoni i Činonso su zahvalne što su sigurne u Italiji, iako se suočavaju sa izazovima. Nadaju se da će jednog dana osnovati porodicu, iako Italija ne priznaje gej brakove. Njihova priča je podsjetnik na važnost osiguravanja sigurnosti i zaštite za sve izbjeglice, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.