U zabačenom selu u južnoafričkoj provinciji KvaZulu-Natal, 19-godišnja Nozuko Majola suočava se s teškim izborom – da li ima dovoljno novca za put do najbliže klinike kako bi preuzela lekove za HIV, koji su ranije stizali direktno do njene kuće. Zbog loših puteva i ukidanja pomoći, taj put je sada neizvestan.
Ona je jedna od miliona pacijenata pogođenih odlukom bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa da suspenduje finansiranje Programa hitne pomoći za borbu protiv AIDS-a (PEPFAR). Ova odluka izazvala je ozbiljne zabrinutosti među zdravstvenim radnicima i organizacijama, dok su mnogi pacijenti ostali bez redovnog lečenja, što bi moglo dovesti do porasta smrtnih slučajeva.
KvaZulu-Natal je 2024. godine zabeležio jednu od najviših stopa HIV-a u zemlji, sa prevalencijom od 16%. Oko 1.300 mladih u ovoj provinciji svakodnevno se zarazi HIV-om, dok u celoj Južnoj Africi živi preko 7,5 miliona osoba sa ovim virusom – više nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svetu.
Više od 5,5 miliona pacijenata u Južnoj Africi oslanja se na antiretrovirusnu terapiju, a PEPFAR je do sada pružao godišnju finansijsku pomoć od 400 miliona dolara, što je činilo 17% ukupnog budžeta za borbu protiv HIV-a. Suspenzija ovih sredstava izazvala je zatvaranje nevladinih organizacija koje su distribuirale lekove i omogućavale testiranje u ruralnim oblastima, dok su javne zdravstvene ustanove postale preopterećene.
Majola i njeni sugrađani iz Umzimkulua, gde dominira nezaposlenost i gde se ljudi oslanjaju na poljoprivredu i socijalnu pomoć, sada se suočavaju s ozbiljnim preprekama u pristupu terapiji. „Ljudi će prosto prestati da uzimaju terapiju jer nemaju novca za prevoz“, kaže ona.
Ova kriza je takođe pogodila i zdravstvene radnike – oko 15.000 njih, čije su plate finansirane PEPFAR sredstvima, sada ne zna da li će ostati bez posla. „Administrativni radnici su već otpušteni, a mi nemamo kapacitete da preuzmemo njihove obaveze“, izjavio je jedan menadžer klinike u provinciji, koji je želeo da ostane anoniman.
Nozuko Ngcaveni, koja se leči od HIV-a već 30 godina, ističe da je već osetila posledice suspenzije pomoći – mnogi ljudi u njenoj zajednici propuštaju terapiju, što može imati fatalne posledice.
„Nedavno smo govorili da do 2030. želimo generaciju bez HIV-a, ali ako se stvari ne promene, to se neće dogoditi. Suočićemo se sa talasom smrti“, upozorava ona.
Mzamo Zondi, menadžer organizacije Akcija za lečenje, dodaje da je zamrzavanje sredstava pretnja dugogodišnjem naporu u borbi protiv HIV-a.
„Naš odgovor na epidemiju HIV-a sada je ozbiljno ugrožen, a ovo je doslovno pitanje života i smrti“, zaključuje on.
