Izabran novi pakistanski lider

Izabran novi pakistanski lider

Parlament je potvrdio Šahbaza Šarifa za sledećeg premijera zbog navoda o mešanju SAD.

Pakistanski parlament izabrao je u ponedeljak Šahbaza Šarifa iz Pakistanske muslimanske lige za novog premijera zemlje. Bivši opozicioni lider preuzeo je dužnost usred bojkota parlamenta od strane stranke odlazećeg premijera Imrana Kana, koji je optužio svoje političke protivnike da su u dosluhu sa SAD uoči glasanja o nepoverenju koje je dovelo do njegovog svrgavanja u nedelju.

Šarifov uspeh dolazi nakon što su poslanici u Narodnoj skupštini glasali za smenu Kana sa funkcije tokom vikenda sa 174 glasa; dva više od potrebne proste većine u donjem domu pakistanskog parlamenta sa 342 mesta. Šarif je ranije bio glavni ministar Pendžaba, čiji je oko 110 miliona stanovnika čini najmnogoljudnijom provincijom Pakistana, od 1997. do 1999. i ponovo od 2008. do 2018.

On je mlađi brat bivšeg premijera Navaza Šarifa, koji je proglašen krivim za prikrivanje imovine 2017. godine, kada su se pojavila prokleta otkrića sa Panamskim dokumentima, i vodi Pakistansku muslimansku ligu od kada je njegov brat osuđen. U 2019. godini, Nacionalni biro za odgovornost zamrznuo je 23 imovine koja je pripadala Šehbazu i njegovom sinu Hamzi Šarifu, optužujući ih za pranje novca. Optužen je za pranje novca 2020. godine i bio je u zatvoru do suđenja pre nego što je pušten uz kauciju 2021. godine.

Šarifova kandidatura ostala je neosporna kada je rivalski kandidat i bivši pakistanski premijer Šah Mahmud Kureši, koga favorizuje bivši ministar spoljnih poslova Kana Tehreek-e-Insaf (Partija pravde Pakistana), predvodio napuštanje i bojkot izbora.

Još u martu, Kan je optužio političke protivnike da su u dosluhu sa SAD kako bi potkopavali njegov autoritet, pozivajući se na brifing pismo pakistanskog ambasadora u SAD za koje kaže da sadrži dokaze da Vašington veruje da će njegovo uklanjanje sa vlasti dovesti do poboljšanja američko-pakistanskih odnosa .

„Kažu da će ’naš bes nestati ako Imran Kan izgubi ovo glasanje o nepoverenju‘“, naveo je u televizijskom obraćanju tada napaćeni premijer.

Kao odgovor, portparol američkog Stejt departmenta Ned Prajs je insistirao da „nema istine“ u optužbi i da Vašington „pomno prati dešavanja u Pakistanu“, ali da „poštuje i podržava [uredi] pakistanski ustavni proces i pravilo prava.“

Kan, bivši igrač kriketa koji je doveo pakistanski tim do pobede na Svetskom prvenstvu 1992. godine, postao je prvi premijer u istoriji zemlje koji je otišao posle nedeljnog glasanja o nepoverenju. On se odupirao pozivima za njegovu zamenu, obećavajući da „nikada neće odustati bez obzira na to kakav bi bio rezultat“ i tražio je raspuštanje parlamenta 3. aprila. Njegovi protivnici su se žalili Vrhovnom sudu, koji je naložio da se zakonodavna vlast vrati na funkciju i odobrila glasanje nakon četiri dana razmatranja.

Kao premijer, Kan je zadržao žestoku nezavisnu spoljnu politiku, tvrdeći da je Pakistan patio zbog toga što je ranije podržavao vojne akcije NATO-a u Avganistanu. Na martovskom mitingu je izjavio: „Mi smo prijatelji sa Rusijom, a takođe smo prijatelji sa Amerikom; mi smo prijatelji sa Kinom i sa Evropom; nismo ni u jednom kampu.” On se sastao sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom 24. februara, na dan kada je Moskva započela svoju vojnu ofanzivu na Ukrajinu, kako bi razgovarao o bilateralnim odnosima i regionalnim pitanjima. Kasnije je odgovorio na pismo od 1. marta u kojem je izvršio pritisak na Pakistan da se pridruži rezoluciji UN kojom se osuđuje Rusija zbog „agresije na Ukrajinu“ kritikujući njene potpisnice, među kojima su diplomate iz EU, Kanade i Australije, optužujući ih da se prema Pakistancima ponašaju kao prema „robovima“. Pakistan je bio jedna od 34 zemlje koje su se uzdržale od glasanja.

Moskva tvrdi da je napad pokrenut sa ciljem „demilitarizacije“ i „denacifikacije“ Ukrajine i da je to bila jedina moguća opcija da se zaštiti narod istočne Ukrajine nakon godina iscrpljujuće blokade koja je odnela hiljade života. Kijev insistira da ofanziva nije bila izazvana, rekavši da nema planova da silom povrati otcepljene republike Donjeck i Lugansk.