Olimpijske igre u Parizu slavile su igre rodne ravnopravnosti — slika nije tako ružičasta za žene paraolimpijke

Olimpijske igre u Parizu slavile su igre rodne ravnopravnosti — slika nije tako ružičasta za žene paraolimpijke

Dok su Olimpijske igre u Parizu 2024. godine postale sinonim za ravnotežu polova s jednakim brojem muškaraca i žena u takmičenju, situacija za Paraolimpijske igre je manje ohrabrujuća. Na Paraolimpijadi će samo 42% mesta pripasti ženama, što je isti procenat kao na igrama u Tokiju 2020. godine. Ovaj problem je još izraženiji na neelitnom nivou, gde samo 19% žena sa invaliditetom u Australiji redovno učestvuje u organizovanim sportovima, u poređenju sa 34% žena bez invaliditeta i 27% muškaraca sa invaliditetom.

Dok australijska vlada ulaže u poboljšanje programa identifikacije talenata i razvoja sporta sa invaliditetom s ciljem da izgradi „najveći tim ikada“ za Paraolimpijske igre u Brizbejnu 2032. godine, postoje značajni izazovi koji moraju biti rešeni. Žene sa invaliditetom često se suočavaju sa manjkom podrške i razumevanja, što otežava njihovu identifikaciju i uključivanje u sport. Mnogi roditelji i medicinski radnici su zaštitnički nastrojeni, što dodatno otežava pristup ovim sportistkinjama.

Na elitnom nivou, problemi se ne završavaju. Žene sa invaliditetom često treniraju sa trenerima koji imaju malo iskustva u radu sa osobama sa invaliditetom, što može dovesti do neprikladnih komentara i nedostatka prilagođene obuke. Takođe, nedostatak specijalizovane opreme i pristupačnih objekata dodatno otežava njihovu participaciju.

Istraživanja pokazuju da žene sa invaliditetom često doživljavaju maltretiranje i isključenje, što može uzrokovati da izbegavaju sportove koji ih izlažu fizičkim izazovima ili vidljivosti. Sportovi kao što su ragbi u invalidskim kolicima često dominiraju muškarci, dok sportski programi za juniore mogu biti neprikladni za devojčice.

Da bi Australija postigla svoje ciljeve na Paraolimpijadi u Brizbejnu 2032, neophodno je da se usredsredi na promenu sportske kulture i implementaciju specifičnih strategija za uključivanje žena sa invaliditetom. Finansiranje i podrška moraju biti usklađeni sa potrebama svih sportista, bez obzira na njihov pol i invaliditet, kako bi se obezbedilo da svi imaju jednake prilike za uspeh na najvišim nivoima sporta.