FIA, upravljačko telo moto sporta, razmatra proširenje zabrane psovanja na komunikaciju timova u Formuli 1. Predsednik FIA, Mohammed Sulayem, naglasio je da bi mogli „isključiti radio veze“. Ova zabrana može uticati na način na koji vozači izražavaju emocije tokom trka.
FIA je nedavno izjavila da ne isključuje mogućnost proširenja zabrane psovanja na komunikaciju timova u Formuli 1. Ova odluka dolazi nakon što je predsednik FIA, Mohammed Sulayem, rekao da bi mogli „isključiti radio veze“ zbog ovog pitanja. Na prvi pogled, ovo može delovati kao manji problem profesionalizma, ali ima dublje posledice.
Mnogi smatraju da vozači ne bi trebalo da psuju tokom trka, s obzirom na to da se emocije mogu izražavati i na druge načine. U mnogim profesijama psovanje je zabranjeno, pa se postavlja pitanje zašto bi vozači Formule 1 bili izuzetak. Istraživanja sugerišu da zabrana psovanja može uticati na regulaciju emocija vozača u ekstremnim uslovima trke.
Psovanje može uticati na efikasnu komunikaciju između vozača i tima, kao i na oblikovanje identiteta vozača. Vozači tvrde da psovanje nije slučajno, već neophodno oslobađanje zbog pritiska i adrenalina tokom trka. Istraživanja pokazuju da je psovanje duboko povezano sa regulacijom emocija.
Eksperimentalne studije sugerišu da se psovke drugačije obrađuju u mozgu, povezujući ih sa emocijama i reakcijama na pretnje. U okruženju Formule 1, gde su brze odluke ključne, psovanje može biti prirodna reakcija na pritisak. Takođe, psovanje može povećati toleranciju na bol, što je važno za vozače koji se suočavaju sa G-silama i mentalnim naporom.
Osim kognitivne i emocionalne regulacije, psovanje igra važnu ulogu u međusobnoj komunikaciji timova. U Formuli 1, gde su odluke koje se donose u deliću sekunde od suštinskog značaja, komunikacija između vozača i inženjera mora biti jasna i precizna. Psovanje može delovati kao „hvatač pažnje“, pomažući vozačima da brzo skrenu pažnju tima na hitne situacije.
Vozači su socijalizovani u sport od malih nogu, učeći ne samo kako da voze, već i kako da komuniciraju kao vozači. Zabrana psovanja može izazvati otpor prema promenama u jeziku, jer se vozači bore za očuvanje svog identiteta. Ova zabrana može biti više od pitanja profesionalizma; ona može uticati na način na koji vozači konstruiraju svoje identitete unutar sporta.
Takođe, važno je razmotriti potencijalne efekte na zabavne vrednosti. Otvorene komunikacije timova su postale deo zabavnog paketa, pružajući publici uvid u intenzitet trka. Međutim, timski radio nije dizajniran za zabavu, već za vitalnu dvosmernu komunikaciju tokom trka. Svaka odluka o tome šta se emituje treba da bude pregovaračka, a ne nametnuta politika.
U ovom kontekstu, zabrana može stvoriti kontradikciju u širem medijskom pristupu Formule 1. Sport želi autentičnost sirovih radio razmena, ali ne i nelagodnost nefiltriranih emocija. Zabrana psovanja može učiniti timski radio sterilnim i insceniranim, smanjujući privlačnost koja ga je prvobitno učinila uzbudljivim.
