Neđubrena polja soje sa nižom plodnošću zemljišta treba sejati ranije nego ona sa visokom plodnošću, pokazuje studija Univerziteta Ilinoisa u Urbana-Šampejnu, koja ponovo procenjuje dugogodišnje metode testiranja zemljišta. Ovo otkriće iznenađuje, kaže Fred Below, profesor na Odeljenju za biljne nauke, jer se očekivalo da je visoka plodnost zemljišta važnija kod ranog sejanja kada je prinos veći.
U poslednjim godinama u Ilinoisu se sve više preferira rano sejanje soje, jer duža vegetaciona sezona omogućava biljkama više vremena za fotosintezu, što vodi većim biljkama s više grana, čvorova i mahuna, a samim tim i više semena. Međutim, veći prinosi zahtevaju veću količinu dostupnih hranljivih materija. Većina poljoprivrednika ne dodaje đubrivo za soju, već se oslanja na ostatke hranljivih materija iz prethodne setve kukuruza, što čini rezultate testiranja zemljišta ključnim za odluku o đubrenju.
Istraživači su analizirali pouzdanost postojećih vrednosti testiranja zemljišta, koje su poslednji put ažurirane šezdesetih godina prošlog veka. Od 2014. do 2021. godine uzeli su uzorke zemljišta pre setve sa 133 ogledna polja bez dodatnog đubrenja u pet okruga Ilinoisa, a zatim povezali rezultate testiranja sa prinosima. Pokazalo se da je korelacija između plodnosti zemljišta i prinosa bila izraženija kod kasnije zasejanih useva.
Kada su podatke uneli u prediktivne modele, pokazalo se da visoka plodnost zemljišta manje utiče na rane setve soje. Istraživači pretpostavljaju da biljke imaju više vremena da apsorbuju potrebne hranljive materije, a veće biljke mogu preraspodeliti nutrijente iz listova u seme, što omogućava stabilan prinos i pri nižim nivoima početne plodnosti zemljišta.
„Ako treba da proizvedemo 80 bušela soje, količina hranljivih materija potrebna za taj prinos je ista, bilo da je setva rana ili kasna. Međutim, kod rane setve biljke imaju više vremena da apsorbuju hranljive materije, što im daje prednost“, kaže koautor studije Connor Sible.
Rezultati studije važe isključivo za neđubrenu soju, dok bi dodavanje đubriva ili primena drugih agrotehničkih mera, poput navodnjavanja, moglo promeniti uticaj plodnosti zemljišta na prinos. Ipak, ove spoznaje mogu pomoći u strategiji setve na nivou celog imanja – rane setve bi trebalo usmeriti ka poljima sa nižom plodnošću, a kasne setve ka poljima sa višom plodnošću kako bi se maksimizovao ukupni prinos.
